Kineski učitelj zena, Hjakuđo, radio je sa svojim učenicima čak i u svojoj osamdesetoj godini, uređujući vrtove, čisteći zemlju, i krešući drveće.
Učenicima bijaše žao gledati starog učitelja kako naporno radi, ali znadoše da ih on ne bi slušao kada bi mu savjetovali da prestane.
Zato mu sakriše alate.
Toga dana učitelj nije jeo.
Ni sutradan, a ni sljedećeg dana.
“Možda je ljut što smo mu sakrili alate”, nagađaš učenici.
“Bolje da mu ih vratimo.”
Istog dana kada su to učinili, učitelj je radio i jeo kao i ranije.
Navečer ih je poučio: “Bez rada, nema jela.”
bglavac
irida
edin.kecanovic
