ZAŠTO SE LJUTIMO

 

Ljutnja je odgovor na osjećaj nesretnosti, koji se pak javlja kada god se sretnemo s neugodnim okolnostima.

Kada smo spriječeni u ostvarivanju svojih želja, ili natjerani u situaciju koja nam se ne sviđa - ukratko, kad god se moramo pomiriti s nečim što bismo radije izbjegli - naš nekontrolirani um reagira tako da se odmah osjeća nesretnim.

Taj se neugodan osjećaj lako može pretvoriti u ljutnju, a mi postajemo još uznemireniji nego prije.

Vrlo je korisna vježba ispitati vrstu situacija u kojima postajemo ljuti.

Vjerojatno ćemo otkriti da se većina naše ljutnje javlja onda kada nam se osujete želje i ne dobijemo ono što smo željeli.

Na primjer, čovjek koji snažno želi biti sa svojom voljenom izuzetno će zamjeriti bilo kome ili bilo čemu što ga u tome priječi.

Ukoliko ga ona ne želi vidjeti, ili ga napusti zbog nekog drugog, njegova se nesretnost lako može pretvoriti u bijes.

Nužno je da naučimo nove načine odnošenja prema frustracijama i razočaranjima.

Pošto je nerazumno očekivati da možemo ostvariti sve svoje prohtjeve i želje, moramo uzgojiti realniji i uravnoteženiji pristup prema njima.

Drugi glavni razlog zbog kojega postajemo nesretni i ljuti je taj što smo suočeni sa situacijom koju ne želimo ili nam se ne sviđa.

Svakoga dana susrećemo se sa stotinama situacija koje nam se ne sviđaju, od udarca u nožni prst ili nesuglasica sa svojim partnerom, do otkrića da nam je izgorjela kuća ili da imamo rak; a naša je normalna reakcija na sve takve događaje da postanemo nesretni i ljuti.

Koliko god se trudili, ne možemo spriječiti da nam se događaju neugodne stvari.

Ne možemo ni obećati da nam se do kraja dana neće dogoditi nešto loše; ne možemo obećati čak ni da ćemo doživjeti kraj današnjega dana.

U samsari ne možemo kontrolirati ono što nam se događa.

Pošto je nemoguće ispuniti sve svoje želje ili zaustaviti događanje neželjenih stvari, trebamo pronaći neki drugi način odnošenja prema osujećenim željama i neželjenim događajima.

Trebamo naučiti strpljivo prihvaćanje.

Strpljenje je um koji može prihvatiti, potpuno i radosno, štogod da se zbiva.

To je mnogo više od samog škrgutanja zubima i podnošenja stvari.

Biti strpljiv znači svesrdno pozdravljati što god da se pojavi, odustavši od ideje da bi stvari trebale biti drugačije nego što jesu.

Uvijek je moguće biti strpljiv; nema situacije koja je toliko loša da se ne bi mogla strpljivo prihvatiti, s otvorenim, susretljivim i mirnim srcem.

Kada je u našemu umu prisutno strpljenje nesretnim je mislima nemoguće naći ikakvo uporište.

Mnogo je primjera ljudi koji su uspijevali prakticirati strpljenje čak i u najekstremnijim uvjetima, poput mučenja ili razaranja raka u posljednjoj fazi.

Iako su im tijela bila nepovratno uništena, duboko iznutra um im je ostajao spokojan.

Učeći se prihvaćati male teškoće i tegobe koje se svakodnevno javljaju tijekom života, postupno će se naš kapacitet za strpljivo prihvaćanje povećati i mi ćemo iz svog iskustva znati slobodu i radost koju donosi istinsko strpljenje.

 

DOBROBITI STRPLJENJA

 

Vježbamo li strpljenje dragovoljnog prihvaćanja patnje, možemo održati spokojan um čak i kada proživljavamo patnju i bol.

Održavamo li to spokojno i pozitivno stanje uma kroz moć pažnje, nesretan um neće se imati prilike pojaviti.

S druge strane, dozvolimo li sebi da se zadubimo u nesretne misli za nas neće biti načina da spriječimo javljanje ljutnje.

Zbog tog je razloga Geshe Chekhawa rekao "Uvijek se uzdaj samo u sretan um."

Kao što je gore spomenuto, glavni razlog zbog kojega mi postajemo nesretni je taj što nam želje nisu ispunjene ili se moramo nositi s neugodnom situacijom.

Međutim, kao što Shantideva kaže u Vodiču kroz Bodhisattvin način života:

 

Ako se nešto može popraviti,
Čemu onda biti nesretan?
A ako za to nema lijeka,
Opet nema svrhe biti nesretan.

 

Ako postoji način za poboljšanje neke neugodne, teške situacije, kakvog smisla ima biti nesretan?

S druge pak strane, ako je potpuno nemoguće popraviti situaciju ili ispuniti svoje želje, onda također nema nikakvoga razloga da se uzrujamo, jer kako će nam to što smo nesretni biti od pomoći?

Ovakav način razmišljanja uvelike pomaže, jer ga možemo primijeniti na svaku situaciju.

Strpljivo prihvaćanje ne znači nužno da ne poduzimamo nikakve praktične korake da poboljšamo svoju situaciju.

Ako je moguće poboljšati situaciju, naravno da bismo to i trebali učiniti; no kako bismo to učinili, ne trebamo postati nesretni i nestrpljivi.

Na primjer, kada nas boli glava, nema protuslovlja između prakticiranja strpljenja i uzimanja tablete, ali dok tableta ne počne djelovati trebamo prihvatiti bol koju osjećamo s mirnim i strpljivim umom.

Ako umjesto prihvaćanja svoje sadašnje boli postanemo nesretni i počnemo se protiv nje boriti, samo ćemo postati napeti, a kao posljedica toga, trebat će nam više vremena da se riješimo glavobolje.

Dokle god smo u samsari, ne možemo izbjeći neugodne, teške situacije i određenu količinu tjelesne nelagode, ali uvježbavanjem svog uma da gleda na frustrirajuće situacije na realniji način, možemo osloboditi sebe od mnogo nepotrebne mentalne patnje.

Brojne su prilike u kojima je lako razviti nesretan um. Kada smo mi sami, naša obitelj ili naši prijatelji kinjeni, okrivljeni ili proživljavamo bilo kakvu vrstu nesreće, obično reagiramo tako da postajemo nesretni.

Također postajemo nesretni kada su nam odnosi u vezama teški, kada imamo novčanih ili zdravstvenih problema, kada izgubimo ono što nam je drago, kada smo usamljeni ili kada ne možemo naći vremena za sebe, kada ne možemo pronaći posao ili kada ga imamo previše, kada nam snovi i želje ostaju neispunjeni ili kada nas, jednom ostvareni, ostave neispunjenima i nezadovoljnima, kada ne uspijevamo, ili kada naš uspjeh nosi sa sobom više stresa nego što ga možemo podnijeti, ili kada su ljudi koji nam se ne sviđaju uspješni - popis je beskrajan.

U svim takvim situacijama naša nesretnost lako može voditi osjećaju da nam život ili drugi nanose nepravdu, a to nas onda deprimira još više.

Umjesto da slijepo reagiramo silom emotivne navike, treba ispitati da li je od pomoći ili realno postajati nesretan u takvim situacijama.

Ne trebamo postati nesretnima samo zato što stvari ne idu nama na ruku.

Iako je do sada naša reakcija na sve teškoće zaista upravo takva, jednom kada prepoznamo da to ne djeluje slobodni smo odgovoriti na realniji i konstruktivniji način.

Strpljivo prihvaćanje često se smatra slabim i pasivnim načinom reagiranja na probleme za koje nemamo moć ili nemamo hrabrosti riješiti.

U stvarnosti, međutim, biti strpljiv je nešto vrlo različito od bivanja pasivnim.

Nema ničega snažnog ili hrabrog u reagiranju na tegobe ili vrijeđanje ljutnjom - sve što time radimo jest da smo poraženi od svojih zabluda.

S druge strane, suprostavljajući se svojim zabludama i odbijajući krenuti utabanom mentalnom stazom netolerancije i neprihvaćanja, zauzimamo vrlo snažan i aktivan stav.

U stvarnosti, većina naših mentalnih problema nije ništa drugo nego propuštanje da prihvatimo stvari onakvima kakve one jesu - u kojem je slučaju, strpljivo prihvaćanje, prije nego pokušaj promjene izvanjskih stvari, rješenje.

Na primjer, mnogi od naših problema u vezama javljaju se zato što svog partnera ne prihvaćamo onakvim kakav jest.

U takvim slučajevima, rješenje nije mijenjati partnera u ono što mi želimo da bude, nego u tome da ga prihvatimo potpuno takvog kakav jest.

Postoji mnogo razina prihvaćanja.

Vjerojatno smo već pokušavali tolerirati posebnosti svoga partnera, suzdržavali se od kritiziranja i većinu se vremena slagali s njegovim željama; no, jesmo li ga u dubini srca prestali osuđivati?

Jesmo li u potpunosti slobodni od zamjeranja i okrivljavanja?

Ne postoji li još uvijek suptilna pomisao da bi trebao biti drugačiji nego što jest?

Istinsko strpljenje uključuje otpuštanje svih tih misli.
Jednom kad smo u potpunosti prihvatili druge kakvi oni jesu, bez i najmanje osude ili rezerve - kako sva prosvijetljena bića prihvaćaju nas - tada više nema nikakve osnove za probleme u našim odnosima s drugima.

Problemi ne postoje izvan našeg uma pa kada prestanemo druge vidjeti kao probleme, oni prestaju biti naši problemi.

Osoba koja je problem umu neprihvaćanja, u mirnome, jasnom prostoru strpljivog prihvaćanja ne postoji.

 

Strpljivo prihvaćanje ne samo da pomaže nama, ono također pomaže i onima prema kojima smo strpljivi.

 

Biti prihvaćen posve je različit osjećaj od biti osuđen. Kada se netko osjeća osuđenim, on automatski postaje napet i obrambeno nastrojen, no kada se netko osjeća prihvaćenim, može se opustiti a to njegovim dobrim osobinama dopušta da izbiju na površinu.

 

Strpljenje uvijek rješava naše unutarnje probleme, no često ono također rješava i probleme među ljudima.