Zašto?
I sedam godina nisam zapisao niti jedne crte.
Razloga za to mora biti, ali ne znam, iako se mučim
da ga dokučim.
I dok pišem ovu pjesmu u prozi
stihovi naviru i niču.
Jedno je pjesma, a drugo pjesma u prozi.
Riječ nije samo ono što ona znači, nego
i ono kako zvuči u sklopu riječi.
Ako me više zanosi zvuk nego značenje
riječi, zašto nisam nastavio i sada da sričem
stihove u melodiozne harmonije?
sklada ni sa sobom ni sa svijetom.
Ili zato što (iako sve teče suludo brzo) ipak se ništa ne događa
ili ne bar u meni, nešto zaista pjesme vrijedno?
bglavac
edin.kecanovic
