Ni dijete nije uopće svjesno kuda ide, koje je njegovo odredište niti zašto je u vlaku.

Ova situacija postaje sve češćom u modernom svijetu jer mi smo na neki način iskorijenjeni i nedostaje nam značenja.

Čovjek jednostavno osjeća: „Zašto? Kuda odem?“

Ne znate kuda idete i ne znate zašto ste u vlaku. Nemate kartu niti novaca da je platite, a ipak ne možete sići s vlaka. Sve izgleda kaotično, ludo.

To se dogodilo jer su izgubljeni korijeni ljubavi. Ljudi žive bez ljubavi, nekako se vukući. Što da se radi?

Znamo da se svatko jednom osjeti kao dijete u vlaku. Ipak, život neće biti neuspješan jer u tom velikom vlaku nalaze se milijuni ljudi u čvrstom snu.

No uvijek je i netko ovdje tko je budan.

Dijete može potražiti i naći nekoga tko ne spava niti hrče, nekoga tko je svjesno ušao u vlak, nekoga tko zna kuda vlak vozi.

Budući da je u blizini te osobe, i dijete nauči kako postati svjesnije.