Obični ljudi nisu svjesni ove dinamičnosti.

Zapravo, oni su neprestano zakržljali i stisnuta srca, zato su zaboravili što znači osjećati se opušteno.

Budući da ne znaju da postoji nešto drukčije, oni misle da je sve u redu, ali od stotine ljudi, devedeset devet njih živi stegnuta srca.

Što više mislite glavom, više vam se srce steže.

Kad ne mislite glavom, srce se otvara poput lotosova cvijeta… a on je neobično lijep kad se otvori.

Tada ste doista živi, a srce je opušteno.

Ali srce se može opustiti samo u povjerenju, u ljubavi.

Sa sumnjičenjem, sa sumnjom, nastupa um.

Sumnje su vrata uma.

Sumnja je mamac za um.

Kad vas jednom obuzme sumnja, uhvatio vas je um u svoju mrežu. Dakle, kad se sumnja javi, ništa više nije vrijedno.

Ne kažem da je vaša sumnja uvijek pogrešna.

Ona može biti savršeno ispravna, ali je ipak loša jer vam razara srce, a to ne vrijedi.