NOVI NALAZ VUČEDOLSKE KULTURE
Vučedol – znameniti arheološki lokalitet po kojemu je najznačajnija eneolitička kultura dobila ime, nalazi se na desnoj obali Dunava, pet kilometara nizvodno od središta Vukovara.
Riječ je o višeslojnom nalazištu naseljavanom kroz dugi niz stoljeća.
U šest metara debelom kulturnom sloju nalazimo tragove najranije, starčevačke kulture datirane u vrijeme VI. i V. tisućljeća prije Krista (5500. – 4300. g. pr.Kr.), eneolitičkih kultura (približno 3500. -2200. g. pr.Kr.) – badenske, kostolačke i vučedolske (koju datiramo u period 3000. – 2200. g. pr.Kr.), do brončanodobnih kultura – belegiš (1500. – 1400. g. pr.Kr.).
Život na Vučedolu najintenzivnije je i gotovo neprekinuto tekao u vrijeme eneolitika, te je i većina arheološkog materijala datirana upravo u drugu polovicu IV. i III. tisućljeće prije Krista.
Još je daleke 1897. godine Josip Brunšmid, tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu, nalazima s Vučedola privukao europsku arheološku javnost.
Prva velika istraživanja proveo je 1938. godine pod nadzorom Arheološkog muzeja u Zagrebu njemački arheolog R. R. Schmidt na položaju Gradac.
Tada su otkriveni značajni nalazi, među kojima se nalaze apsidalna kuća nazvana Megaron ljevača bakra, metalurške peći, mnoštvo badenskih i vučedolskih jama, grobne komore s ritualnim ukopima djece i grob bračnog para, ukopi životinja i dr.
U jednoj od jama na dubini od 4,4 m pronađen je dosad najpoznatiji nalaz vučedolske kulture – posuda u obliku ptice (jarebice) – poznat kao Vučedolska golubica.
Kako je Gradski muzej Vukovar osnovan tek deset godina nakon ovih istraživanja, svi nalazi iz te kampanje od tada se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a mnogi su od njih i u njegovom stalnom postavu.
Gradski muzej Vukovar započinje 1984. godine sa sustavnim istraživanjima Vučedola pod vodstvom prof. dr. Aleksandra Durmana s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Do prekida istraživanja dolazi uslijed ratnih razaranja te razminiravanja terena nakon rata.
Ponovna sustavna interdisciplinarna arheološka istraživanja započinju 2001. godine pod vodstvom Gradskog muzeja Vukovar u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkim muzejom u Zagrebu, i od tada se odvijaju svake godine u rujnu.
U tim kampanjama prikupljeno je mnoštvo keramičkog, koštanog i kamenog materijala, te metalnih predmeta vučedolske, kostolačke i badenske kulture koji nam pomažu u rekonstrukciji života na Vučedolu u vrijeme III. tisućljeća prije Krista.
Istraživačka kampanja 2007. godine donijela je jedan nesvakidašnji, lijep nalaz – malu keramičku čizmicu vučedolske kulture.
Dana 10. rujna, pred kraj radnog vremena – kako to obično biva kad se radi o nekom posebnom nalazu – čisteći pod vučedolske kuće, u ruševini zida koji je pao na pod kada je kuća izgorjela, naišli smo na keramiku koja je stabilno stajala na podu.
Inače, u svakoj sezoni nađemo tisuće keramičkih ulomaka, pa i više stotina čitavih prekrasnih predmeta, ali je odmah bilo jasno kako pažljivim pokretima alatki i četkica treba očistiti vrlo poseban predmet.
Nakon svega nekoliko trenutaka mala se keramička čizmica pokazala u cijelosti.
Iako su tek desetak centimetara iznad nje bili tragovi pluga kao rezultat dugogodišnje obrade zemljišta na kojemu je sada zasađen vinograd, prava je sreća da je čizmica sačuvana u cijelosti; nedostaje tek jedan maleni fragment, na sreću nevažan za cjelokupan izgled i njezinu rekonstrukciju.
Zemlja koja ju je okruživala i ispunjavala sačuvala ju je, te je nakon čišćenja i lijepljenja zasjala u svoj svojoj ljepoti i toplini koja je vidljiva, posebno kada je stavite u dlan.
Pravi ljudski dodir.
Osim što je izuzetno rijedak i u svakom smislu vrijedan nalaz, izrađena je s neopisivo puno pažnje, strpljenja, znanja i ljubavi.
Sve se to vidi na toj maloj keramičkoj čizmici.
Autor: Mirela Hutinec, dipl. arheolog
bglavac
irida
