Ključni pojam aboridžinske tradicije “Vrijeme snova” (Dreamtime), odnosno “Sanjanje” (Dreaming), skovali su antropolozi B. Spencer i F. J. Gillen, koji su u drugom dijelu XIX. stoljeća proputovali australsku unutrašnjost proučavajući život starosjedilaca i njihove običaje.

 Naime, u suvremenim europskim jezicima nema riječi kojima bi se izrazilo ono sveprisutno što kod različitih plemena širom Australije nosi različita imena: altjira, dzjugur, wongar, lalan, bugari, itd.

Po svoj prilici kovanice dobro odgovaraju onome što se njima opisuje, jer su ih kasnije prihvatili i sami Aboridžini, iako u nekim dijelovima Australije starosjedioci umjesto “Dreamtime” koriste prijevod “Story” (Priča).

Pleme Arunta iz središnje Australije kaže altyerre ileme, “ispričati priču”, a taj pojam također znači i “san”.

Iako se “Vrijeme snova” i “Sanjanje” ukorijenilo za označavanje različitih, ali povezanih značenja vezanih za aboridžinsku duhovnost, ti su pojmovi magloviti, dijelom zbog arhajskog svjetonazora kojem pripadaju, a dijelom i zbog toga što se sanjanje u europskim jezicima najčešće povezuje uz nešto nestvarno.

No, aboridžinski “san” nije fantazija ni iluzija, nego duboka duhovna stvarnost.

Mussolini Harvey, čovjek iz plemena Yanyuwa u Zaljevu Carpentaria, kaže: "Bijeli ljudi nas stalno pitaju: Što je to sanjanje?

Teško je to pitanje jer sanjanje je za Aboridžine nešto najvažnije.

Bića predaka stvorila su naš Zakon, narnu-Yuwu.

Zakon je način na koji živimo, naši običaji.

Zakon su naše ceremonije, naše pjesme, naše priče sve je to poteklo iz Sanjanja.

Zakon su položila bića predaka prije puno, puno vremena i dala ga našim precima, a oni su ga prenijeli nama.

 Naš je zadatak da ga nastavimo prenositi dalje i da ga čuvamo."

Sanjanje je djelovanje vrhovnog bića i mitskih predaka kojim su svijet kakav poznajemo doveli iz “sna” u postojanje.

Aboridžini kažu kako je sve stvoreno iz jednog praizvora.

Kreativna snaga koja je stvorila svijet naziva se različitim imenima: Baiame,Bunjil, Daramulan, Nurelli, Mangela, Wandjina.

Ta snaga je antropomorfna, muška, kreativna, boravi na nebu i u očinskom je odnosu prema svemu stvorenom, što bi se najbolje moglo prevesti kao “Sve-Otac”.

Ovo božanstvo je nepromjenjivo i vječno, postoji prije svih stvari.

 Zanimljivo je da u nekim dijelovima Australije ta kreativna snaga nosi ženska obilježja i naziva se “Sve-Majka”.

Vrhovno biće stvorilo je “mitske pretke”, čije stvaralačko djelovanje nastavlja ono vrhovnog bića.

Priče iz Vremena snova uglavnom pričaju o mitskim precima: kako su putovali, lovili, sakupljali plodove, borili se, podizali tabore, zabavljali se, te kroz sve te aktivnosti prvotnu prazninu oblikovali u topografska obilježja: planine, doline, rijeke, usjeke, prirodne elemente.

Mitski su preci imali životinjska i ljudska obličja i mogli su se preobraziti iz jednog oblika u drugi.

 Preci su također stvorili Mjesec, Sunce, zvijezde, životinje i ljude…

 Kad je svijet poprimio svoj konačni oblik i postao ispunjen različitim oblicima života, koji su bili različite transformacije stvaralačkih snaga, preci su utemeljili zakone i na kraju se povukli u zemlju, na nebo, u oblake, u stvorena bića, i tako je njihova duhovna moć ostala utkana u svemu stvorenome.

Zato je za Aboridžine sva priroda nadahnuta, sve pulsira, svaka je stvar živa i važna i u svemu se krije magija.

Za Aboridžine svaki oblik života, bilo da se radi o svjetlosti, stijeni ili drvetu, ima svoj vanjski, vidljivi oblik i nevidljivi, nutarnji aspekt koji sanja i tako sve sanja i nastavlja jednom započet San…

 Postoji snažna veza između vidljivog i nevidljivog plana, kao i između stvarnog i potencijalnog: sanjanjem nevidljivi potencijali postaju vidljivi.

Ništa u svijetu ne postoji odvojeno od ostatka kreacije, niti je išta prepušteno slučaju u toj čudesno istkanoj mreži.

Ispod naizgled zasebnih pojavnosti u vidljivom svijetu, yuti, nalazi se mreža veza i međuodnosa koju su položili mitski preci i koja je prožeta njihovim sanjanjem.

Australski antropolog A. P. Elkin objašnjava: "Sanjanje je stalno prisutna stvarnost, a ne samo davno razdoblje vremena kada je zemlja bila pusta. To je prije stalno prisutna, nevidljiva osnova života i postojanja. (…)"

Aboridžinski koncept vremena nije vodoravna linija u kojoj se niz prošlosti kronološki prostire unazad, nego je to okomita linija u kojoj prošlost čini podlogu i sadržana je u sadašnjosti.

nastavlja se...