"Urođenici se ustvari čine daleko sretnijima od nas Europljana oni ne znaju za suvišne, ali i potrebne stvari za život oko kojih se u Europi toliko trsi i upinje, i sretni su što ih ne poznaju.

Oni žive u miru koji nije ometan nejednakostima: zemlja i more sami po sebi opskrbljuju ih svime potrebnim za život, oni ne žude za sjajnim kućama, niti stvarima za kuću, itd.

Oni žive u toploj i ugodnoj klimi i uživaju na svježem zraku, tako da nemaju potrebu za odjećom…

 Također, čini se da ne pridaju baš nikakvu vrijednost onome što smo im darovali, zapisao je James Cook u svoj brodski dnevnik o susretu s australskim starosjediocima."

Iako je Cook s očitom simpatijom opisao australske starosjedioce, prvi europski doseljenici koji su krajem XVIII. stoljeća pristigli u Australiju, doživljavali su ih kao divljake, žrtve božjeg prokletstva, bezazlene naivce koji izazivaju smijeh, a neki čak i kao utjelovljenje svega moralno neprihvatljivog.

Istraživači koji su uslijedili nešto kasnije opisivali su ih kao antropološke ostatke kamenog doba jer nemaju pismo i žive na razini lovaca i sakupljača.

Smatrani su biološkom zanimljivošću zato što žive goli i bosi pod australskim vedrim nebom gdje dnevne temperature osciliraju 0 - 40°C, te “plemenitim divljacima” praktično neuklopivima u kulturni život i nesposobnima za “odgovoran i svrsishodan život”.

Izostanak prepoznatljivih materijalnih dokaza civilizacijskih dostignuća kod Aboridžina naveo je Europljane na krivi trag pa je stav većine prvih istraživača bilo tvrdokorno odbijanje da starosjedioci posjeduju ikakvu religiju i kulturu.

Tako u bilješci jednog misionara iz sredine XIX. stoljeća stoji: "Aboridžini nemaju svećenstva, oltara ni žrtava, niti imaju vjerske službe njihovi praznovjerni obredi teško se mogu označiti kao Božje službe… "

Misionari su bili uvjereni da Aboridžini tumaraju u mraku i da im oni donose svjetlo istine.

Takav stav Europljana bio je u prvom redu posljedica nepoznavanja ove daleke kulture te preduvjerenja o kulturnoj nadmoći bijelog čovjeka.

 Spoznaja da Aboridžini imaju živu tradiciju i snažan duhovni život dolazila je postupno.

Danas se smatra da je tradicija australskih starosjedilaca najduža neprekinuta tradicija na Zemlji.

 Prema nekim procjenama stara je od 65 000 do 150 000 godina (2), dok starješina jednog plemena pripovijeda:

"Kažu da smo ovdje šezdeset tisuća godina, ali mi smo tu puno duže.

Mi smo tu od vremena prije početka vremena.

Mi smo došli ravno iz Vremena snova od stvaralačkih predaka.

Živjeli smo i održavali zemlju kakva je bila prvog dana…"

ABORIDŽINSKI SVIJET

Tradicija Aboridžina može se opisati kao prvobitna, tj. njeni su izvori pradavni i ne možemo ih povezati uz neko određeno povijesno vrijeme niti neko mjesto, ličnost, događaj ili sveti tekst.

Kao kod svih arhajskih tradicija, tako i kod aboridžinske ne postoji razgraničenje između religije i kulture, već one tvore nerazdvojno jedinstvo.

Glavno joj je obilježje snažna veza sa svijetom prirode te vjerovanje u duhovne snage kojima je svijet ispunjen, što se izražava kroz osobit odnos Aboridžina prema cijelom kozmosu.

Aboridžinska tradicija utemeljena je na sjećanju na Početak, ili tzv. “Vrijeme snova”, kada su bogovi i mitski preci stvarali i uređivali svijet i ljudima prenijeli temelje kulture.

Oni smatraju da je svijet stvoren u skladu sa snagom, mudrosti i namjerom mitskih predaka savršen, a da je njihova zadaća održavati ga u primordijalnom stanju, kakav je bio na početku, zbog čega su materijalni napredak smatrali potpuno nebitnim.

Iz te okrenutosti mitskim izvorima proistekli su obrasci svakodnevnog života i izrazito duhovan vrijednosni sustav, i kao takvi ostali nepromijenjeni 150 000 godina.

Njihove mitske priče koje se s naraštaja na naraštaj usmeno prenose još od Vremena snova, čine se u prvi mah jednostavne i naivne, poput dječjih.

No, onome tko poznaje njihov jezik i kulturu, one su bremenite slojevitim simbolizmom pa je za njihovo stvarno razumijevanje potrebno dobro poznavanje aboridžinske tradicije.

Aboridžinska duhovnost uglavnom se izražavala kroz obrede i ceremonije, te kroz umjetnost koja bogatim simboličkim rječnikom prenosi najkompleksnije metafizičke ideje i duhovne poruke.

Robert Lawlor, američki istraživač koji je među Aboridžinima proveo deset godina, u svojoj knjizi Glasovi prvog dana (1991.) piše: "Upoznajući aboridžinski jezik i kulturu, susreo sam se s odjecima shvaćanja i načina života krajnje suprotnima našim današnjim.

"Aboridžini nemaju pojmove za dvije stvari koje najviše raspinju modernogčovjeka: prolazak vremena i gomilanje materijalnih dobara.

Susreo sam jezične oblike čije su mi neuobičajene strukture i bogati rječnik otvorili nove horizonte opažanja i poimanja svijeta.

Počeo sam razotkrivati kulturu u kojoj svaki aspekt prirode sadržava, poput sjemenke, duh svojih prastvoritelja i viziju u kojoj su zemlja i duhovnost nerazdvojni.

 Došao sam u dodir s njihovim inicijatskim obredima i ceremonijama koji u sebi nose izvore ezoterijske, magijske i šamanističke tradicije.

Upoznao sam kulturu čije je otkrivenje Sanjanja ili Vremena snova djelovalo tako da su okrenuli leđa svemu onome što mi smatramo temeljima civilizacije."

nastavlja se...