Kao što sam rekao, kako zapažamo svijet potpuno zavisi u našoj karmičkoj viziji.

Učitelji primjenjuju tradicionalan primjer: šest različitih vrsta bića sastalo se na obalama rijeke.

Ljudsko biće u skupini vidi rijeku kao vodu, sadržaj da se u njemu pere ili da si utaži žeđ; za životinju kao što je riba, rijeka joj dom; božanstvo ju vidi kao nektar koji donosi blaženstvo; polu-božanstvo kao oružje; gladni duh kao gnoj i smrdljivu krv; a bića iz carstva pakla kao rastaljenu lavu.

Voda je ista, ali je shvaćena na potpuno različite, čak proturiječne, načine.

To nam obilje opažanja pokazuje da su sve karmičke vizije prividne; jer ako jedna stvarnost može biti shvaćena na toliko mnogo različitih načina, kako bilo što može imati ikoju jednu istinitu bitnu stvarnost?

To nam također pokazuje kako je moguće da neki ljudi smatraju da je ovaj svijet nebesko carstvo, a drugi kao pakao.

Učenje nam priopćava da postoje, u biti, tri vrste vizije: „nečista karmička vizija" običnih bića; „vizija iskustva", koja se otvara u meditaciji onima koji duhovno vježbaju, i to je put ili sredstvo transcedentnosti; i „čista vizija" „ostvarenih" bića.

Ostvareno biće, ili Buda, smatrat će ovaj svijet spontano savršen, potpuno i blistavo čisto carstvo.

Budući da su oni pročistili sve uzroke karmičkih vizija, oni sve vide neposredno u svojoj neprikrivenoj, praiskonskoj svetosti.

Sve što vidimo oko nas viđeno je kao što jest, jer smo ponavljajući učvršćivali naše proživljavanje unutarnje i izvanjske stvarnosti na isti način, život za životom, i to nas je zavelo do pogrešne sigurnosti da je ono što vidimo objektivno pravo.

U stvari, dok nastavljamo dalje duhovnim putem, učimo kako izravno raditi s našim utvrđenim shvaćanjima.

Cijelo naše staro shvaćanje svijeta ili činjenica ili čak nas samih je pročišćeno i raspršeno, i sasvim se novo, što bi vi mogli nazvati „nebesko" polje vizije i razumijevanja otvara.

Kako Blake kaže:

Kada bi se vrata opažanja očistila,

Sve bi se ukazalo... kao što jest,

beskonačno.

Nikada neću zaboraviti Dudjom Rinpochea, u trenutku prisnog prijateljstva, nagnut prema meni govoreći svojim blagim, hrapavim, neznatno visoko podignutim glasom: „Ti znaš, zar ne, da zaista sve što postoji uokolo nas odlazi, jednostavno odlazi..."

Za većinu, ipak, karma i negativni osjećaji zasjenjuju sposobnost da vidimo našu vlastitu bitnu prirodu i prirodu stvarnosti.

Kao posljedica toga mi se hvatamo za sreću i patnju kao da su stvarne, i u našim nevještim i neukim djelima nastavljamo sijati sjemenje našem sljedećem rođenju.

Naša nas djela drže vezanima za neprestan ciklus svjetovnih postojanja, za bes­krajno kretanje u krugu rođenja i smrti.

Znači, sve je stavljeno na kocku zbog toga kako živimo sada, upravo u ovom času. Kako živimo sada može nas koštati našu cijelu budućnost.

To je zbiljski i hitan razlog zašto se moramo sada pripremiti da susret­nemo smrt mudro, da preoblikujemo našu karmičku budućnost i da izbjeg­nemo tragediju ponavljanih padanja u obmane i kruženja kroz rođenje i smrt.

To je neizbježna poruka prirodnog bardoa ovog života.

Ovako je rekao Padmasambhava:

Sada kada se bardo ovoga života nadamnom budi,

Napustiti ću lijenost za koju život nema vremena

I ući, sabran, na put, da slušam i čujem, mislim i duboko razmišljam, i meditiram.

Radeći put od shvaćanja i uma, ostvarujući „tri kaye": prosvijetljenog uma;

Sada kada sam uopće dosegao ljudsko tijelo,

Na tom putu nema vremena za lutanje uma.