Mi na Istoku imali smo posebnu sobu za meditaciju. Svaka obitelj koja si je to mogla dopustiti, imala je vlastiti hram. A ljudi bi u njega stupali zato da se mole Bogu ili meditiraju, ni zbog kojeg drugog razloga.

Sve što je povezano s tim mjestom - paljenje mirisnih štapića, boje, zvukovi, zrak - sve asocira na ideju o meditaciji. Ako ste meditirali u istoj sobi, na istom mjestu, svaki dan u isto vrijeme, tada već i dok ulazite u sobu i skidate obuću, vi ste u meditaciji.

U trenutku kad uđete u taj prostor, među te zidove - iste zidove, istu boju, isti miris štapića, u isto vrijeme - vaše tijelo, vaša vitalnost i vaš um zahvaća osjećaj jedinstva. Sve u vama zna da je vrijeme za meditaciju. I sve u vama vam pomaže, a ne bori se s vama. Vi samo sjednete i lako uđete u meditaciju, lakše, bez riječi, s manje napora.

Zato, ako si to možete srediti, pronađite neko malo mjesto, i kut će biti dovoljan, i nemojte tamo ništa drugo raditi, samo meditirajte. Inače se mjesto uznemiri. To je teško objasniti, ali i prostor se može uznemiriti.

Uredite si kutić, meditirajte tamo svaki dan, redovito u isto vrijeme. Ako katkad propustite to učiniti, nemojte se osjećati krivima. Čak ako to učinite šezdeset puta u sto dana, to će biti dovoljno.