Upisao:

mlabos

4. veljače 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

524

PUTA

Veliki sanjar Edward Burne-Jones

Djela jednog od posljednjih prerafaelita zadivljuju ne samo bogatom raznolikošću, jer uključuju slikarstvo, tapiseriju i vitraž, već i svojom osobitom, zagonetnom ljepotom.

Djela jednog od posljednjih prerafaelita zadivljuju ne samo bogatom raznolikošću, jer uključuju slikarstvo, tapiseriju i vitraž, već i svojom osobitom, zagonetnom ljepotom.

Rođen u industrijskom gradu Birminghamu, Burne-Jones bio je svjedok snažnog razvoja Britanije XIX. stoljeća, njezine krupne industrije i bujajućeg materijalizma. Njegov odgovor na to bio je – nadzemaljska ljepota.

Svoj život posvetio je idealu Ljepote i nastojao ga je prenijeti u svakodnevni život.

Nemam nikakvo političko uvjerenje i nikakvu stranku i nikakvu posebnu nadu; samo je ovo istina: da je ljepota vrlo lijepa, da raznježuje, tješi, nadahnjuje, uzbuđuje i uzdiže, i nikada ne iznevjerava.

Rođen je s velikim umjetničkim darom, tako da je bez formalnog umjetničkog obrazovanja već u gimnaziji crtao s velikom brzinom i umijećem.

Nakon umjetničkog putovanja Francuskom s bliskim prijateljem Williamom Morrisom s kojim je dijelio iste poglede i interese, napustio je studij teologije na Sveučilištu Oxford da bi se posvetio umjetnosti.

Nakon Oxforda preselio se u London gdje mu je mentor bio osnivač prerafaelitskog bratstva Dante Gabriel Rossetti.

Na oblikovanje njegova talenta značajno su utjecali talijanski renesansni majstori.

Njegov prvi veliki uspjeh došao je s izložbom u Galeriji Grosvenor 1877. godine, kada je predstavio svoja djela Dani stvaranja (1870. – 1876.), Zavođenje Merlina (1872. – 1877.) i Venerino zrcalo (1875.).

Od tada pa do smrti sve više su ga smatrali velikim engleskim slikarom.

Nadahnut klasičnim i srednjovjekovnim mitovima, Burne-Jones postao je dio viteškog preporoda.

Djela su mu prožeta idejom potrage za Svetim Gralom i donose nam na izuzetno živopisan i uvjerljiv način prikaze arturijanskih legendi.

Jedno od njegovih posljednjih velikih djela, Ljubav i hodočasnik (1896 – 1897.), prekrasno oslikava teškoće potrage, njezin trnovit put i anđela koji vodi, liječi i oslobađa – Ljubav.

Ciklus Perzej svojim bojama, sumornom pozadinom i dinamičnim oblicima nevjerojatno dobro prenosi opasnosti putovanja heroja, veličinu njegova zadatka i hrabrost u borbi s čudovištem Meduzom.

Umjetnička živost rezultat je ne samo njegova majstorstva već i njegova poznavanja i razumijevanja simbolike.

Zato njegova djela daju naslutiti da umjetnik ima pristup nevidljivoj dimenziji, ali i sposobnost predočiti je onima koji žive u ovom materijalnom svijetu.

Osjećaj prisutnog čuđenja i divljenja dodatno je obogatio njegova djela s dubinom koja i dalje očarava.

Burne-Jones, kojeg također nazivaju i posljednjim prerafaelitom, most je između viktorijanskog i modernog vremena.

Ostavio je trajan dojam na simbolističke slikare, utjecao je na Muncha, Klimta i ranog Picassa.

Njegov dizajn pomogao je oblikovanju secesije.

No prije svega, vratio je u život mudrost drevnih legendi, zahvaljujući čemu ih ponovno možemo doživjeti i razvijati se putem tog dodira s vječnom stvarnošću.

Perzej i morske nimfe (1877.), treća od deset slika iz ciklusa Perzej.
152.8 × 126.4 cm. Southampton City Art Gallery. Southampton

U ciklusu slika Perzej, Edward Burne-Jones predstavlja ključne elemente grčkog mita o heroju Perzeju.

Pod snažnim uplivom knjige Thomasa Maloryja, Smrt kralja Arthura, u svom je umjetničkom stvaralaštvu često bio zaokupljen srednjovjekovnim idealima viteštva i dvorske ljubavi.

Stoga je odabirom Perzeja kao teme bio u mogućnosti združiti glavne umjetničke ideale svoga stvaralaštvu.

Perzej, sin Danaje i Zeusa, za pruženo gostoprimstvo njemu i njegovoj majci, dobio je od kralja Polidekta gotovo nerješivi zadatak – da mu donese glavu strašne Meduze koja je svojim jezivim pogledom skamenjivala ljude.

U pripremi pothvata u pomoć mu pritječu božica mudrosti Atena, koja mu daruje štit/ogledalo u kojem je mogao vidjeti Meduzin odraz, a da ga ne skameni, i glasnik bogova Hermes, koji ga naoružava oštrim srpom.

Na slici je prikazan dio iz mita u kojem mu nimfe daruju Hadov šljem koji ga je činio nevidljivim, sandale s krilima i čarobnom torbom koja se smanjivala i povećavala, u kojoj je trebao donijeti Meduzinu glavu.

Mitom dominira moć Meduzine glave koju on savladava i postaje herojem.

Na povratku sa zadatka obavlja više junačkih pothvata te susreće prelijepu Andromedu koju spašava od morskog čudovišta…

Zlokobna glava (1877.). Ciklus Perzej. 155 × 130 cm.
Staatsgalerie Stuttgart

Posljednja slika iz ciklusa Perzej, nazvana Zlokobna glava, prikazuje Perzeja i Andromedu u prekrasnom vrtu sa stablima prepunim plodova.

Prisjećajući se opasnosti i iskušenja koja je prošao na svom herojskom putu, Perzej pokazuje Andromedi odraz Meduzine glave.

Idilično okruženje i tople boje potvrđuju sretan završetak priče i čine dobrodošli kontrast teškom, mračnom tonu prethodnih slika.

Slika Zlatne stepenice, ulje na platnu, prvo je od Burne-Jonesovih djela velikih dimenzija.

Slikano u renesansnoj maniri, djelo je nadahnuto jednim od njegovih putovanja Italijom.

Zlatne stepenice (1880.). 269 x 117 cm. Tate Gallery. London

Zlatne stepenice su iskorak od njegova uobičajenog tematskog kruga u kojem stvara poetsko-mistične kompozicije nadahnute mitologijom, Biblijom, legendama i književnim izvorima.

Slika nema mitološki ni književni izvor, ali je očita povezanost slike i glazbe.

Autor se predomišljao da je nazove Glazba na stepenicama / Kraljevska glazba / Kraljevsko vjenčanje, ali se odlučio za Zlatne stepenice.

U mnogim njegovim djelima provlači se muzička tema koja služi uvođenju raspoloženja i simboličkih elemenata koji slikama daju prizvuk onog neizrecivog onostranog.

Glazbu prizivaju naslikani instrumenti, ali i harmonični pokreti mladih djevojaka anđeoskih lica koje kao u snu silaze niz zavojito stubište.

Stubište kao da igra ulogu tonske ljestvice: eterični bosonogi ženski likovi podjednake visine izmjenjuju se u renesansnim haljinama srebrnih i zlatnih tonova.

Kao da svojim trubama i harfama silaze u zemaljski svijet nešto navijestiti ili objaviti, što upotpunjuje vertikalna kompozicija slike.

Lijep i skladan odnos koji postoji između likova, njihovih pokreta i arhitekture također priziva lijep i skladan ton te tvori majstorski zaokruženu cjelinu satkanu od harmonije bijele, zlatne i srebrne boje.

Slika odiše poetičnom ljepotom i kao krajnji izraz esteticizma poistovjećuje se s Estetskim pokretom, odnosno umjetničkim preporodom koji je tada bio na vrhuncu.

Pokret je “odabrao tri amblema, ne slučajno i ne bez promišljanja, već s namjerom, dakako, a to su: Čistoća, Ljepota i Postojanost”.

(The Estetic Movement in England, Walter Hamilton).

Pritom je središnja ljubav prema lijepom, s naglaskom na “ostvarenje one ljepote u umjetnosti kojom priroda obiluje”.

Zlatne stepenice jedno je od najvećih ostvarenja Burne-Jonesa u kojem je viđenje ideala ljepote kao reda i harmonije prikazano bezvremeno.

Autor: Natalija Petlevič

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!