Jedna slika koje se često daje da označi bardo je ona o krasnoj glumici koja sjedi ispred ogledala.

Njezina posljednja predstava tek što nije započela, i ona se posljednji put dotjeruje i provjerava svoj izgled prije izlaska na pozornicu.

Na upravo isti način, u trenutku smrti učitelj nas ponovno upoznaje s najbitnijom istinom učenja -u ogledalu prirode uma - i usmjeruje nas direktno u srž naše prakse.

Ako nam učitelj nije nazočan, duhovni bi prijatelj koji ima dobru karmičku povezanost sa nama trebao biti tu da nam pomogne prisjetiti se.

Kaže se da je najbolje vrijeme za to uvođenje nakon sto je vanjsko disanje prestalo i prije završetka „unutarnjeg disanja", premda je pouzdanije početi za vrijeme procesa umiranja, prije nego su osjećaji potpuno nestali.

Ako nećete imati mogućnost vidjeti vašeg učitelja prije vaše smrti, trebat ćete primiti i upoznati se s uputama znatno unaprijed.

Ako je učitelj prisutan pokraj samrtne postelje, ono što on ili ona tada čini u našoj tradiciji, slijedi ovim nizom.

Učitelj prvo objavljuje riječi kao: „O sine/kćeri prosvijetljene obitelji, slušaj bez zbunjenosti..."  i tada nas vodi kroz postaje procesa umiranja, jednu za drugom.

Tada će on ili ona istaknuti neophodnu bit uvođenja moćno i jasno, u nekoliko prodornih riječi, tako da to stvori snažan dojam na naš um, i iskati nas da ostanemo u prirodi uma.

U slučaju da je to izvan naše mogućnosti, učitelj će nas podsjetiti na phowa praksu, ako smo upoznati sa njom; ako nismo, on ili ona će obaviti phowa praksu za nas.

Tada, kao daljnju mjeru opreza, učitelj može također objasniti prirodu iskustava bardoa poslije smrti, i da su ona sva, bez iznimke, projekcije našeg vlastitog uma, i nadahnuti nas s povjerenjem da to prepoznamo u svakom trenutku.

„O sine ili kćeri, ma što vidio, ma koliko užasavajuće bilo, raspoznaj to kao svoju vlastitu projekciju; prepoznaj to kao svjetlost, prirodni sjaj svoga uma."

Konačno će nas učitelj uputiti da se sjetimo čistih carstava buda, da stvorimo odanost, i da molimo da budemo tamo rođeni.

Učitelj će ponoviti riječi uvođenja tri puta, i ostajuci u stanju Rigpe, uputiti njegov ili njezin blagoslov prema umirućem učeniku.