Upisao:

mlabos

16. listopada 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

511

PUTA

UČITELJ

Vezani članci

Bez učitelja, ja ne bih uopće imao mogućnosti obistiniti istinu učenja: čak niti ne mogu zamisliti da bih bio sposoban dosegnuti skromnu razinu razumijevanja koju imam. Mnogi su ljudi na Zapadu nepovjerljivi prema učiteljima - često, na nesreću, s dobrim razlogom. Ne trebam ovdje sastavljati popis o mnogim groznim i razočaravajućim slučajevima o gluposti, pohlepi, i šarlatanstvu koji su se dogodili u modernom svijetu od otvaranja istočnoj mudrosti u 50-tim i 60-tim godinama.

Buda je rekao u jednoj od Tantri: „Od svih buda koji su ikada dosegnuli prosvjetljenje, niti jedan to nije ispunio a da se nije pouzdao u učitelja, i od tisuću buda koji će se pojaviti u ovom eonu, niti jedan od njih neće dosegnuti prosvjetljenje a da se ne pouzda u učitelja."

Godine 1987. kada je moj dragi učitelj Dudjom Rinpoche umro u Francuskoj, sjedio sam u vlaku, vraćajući se u Pariz iz južne Francuske gdje sam živio.

Slike tisuća njegovih djela velikodušnosti, obzirnosti i sućuti prolazile su mojim sjećanjem; našao sam se u suzama, uvijek iznova ponavljajući: „Da nije bilo zbog vas, kako bih ikako mogao razumjeti?"

Jasno sam uvidio, prisnošću i gorčinom koje nikada prije nisam iskusio, zašto je baš takovo posvećeno isticanje stavljeno u našoj tradiciji na odnos između učitelja i učenika, i kako je baš bitan taj međusobni odnos za živući prijenos istine, s uma na um, s duše na dušu.

Bez učitelja, ja ne bih uopće imao mogućnosti obistiniti istinu učenja: čak niti ne mogu zamisliti da bih bio sposoban dosegnuti skromnu razinu razumijevanja koju imam.

Mnogi su ljudi na Zapadu nepovjerljivi prema učiteljima - često, na nesreću, s dobrim razlogom.

Ne trebam ovdje sastavljati popis o mnogim groznim i razočaravajućim slučajevima o gluposti, pohlepi, i šarlatanstvu koji su se dogodili u modernom svijetu od otvaranja istočnoj mudrosti u 50-tim i 60-tim godinama.

Bilo kako, sve velike mudre tradicije, bilo da su kršćanska, sufi, budizam, ili hinduizam, nalaze oslonac svojoj snazi u međuodnosu učitelj-učenik.

I zato, ono što svijet hitno treba jest što jasnije moguće shvaćanje o tome što je pravi učitelj, i što je pravi učenik ili sljedbenik, i što je istinska priroda preobrazbe do koje se dolazi kroz privrženost učitelju, a što biste mogli zvati „alkemija sljedbeništva".

Možda najdirljiviji i najbesprijekorniji prikaz o istinskoj prirodi učitelja koji sam ikada čuo dolazi od mog učitelja Jamyang Khyentsea.

On je rekao da unatoč tome što je naša istinska priroda buda, ona je bila „zasjenjena" od prapočetka vremena mračnim oblacima neznanja i pometnje.

Ta prava priroda, međutim, naša buda priroda, nikada nije potpuno prepuštena samovolji neznanja; negdje se uvijek bunila protiv njezine prevlasti.

Naša buda priroda, dakle, ima jedno aktivno stajalište, koje je naš „unutarnji učitelj".

Od onog trena kada smo postali zasjenjeni, taj je skroviti učitelj neumorno radio za nas, neumorno pokušavajući nas vratiti natrag sjaju i prostranosti našeg istinskog bića.

Niti jedan tren, Jamyang Khyentse je rekao, nije nas unutarnji učitelj napustio.

U svojoj beskrajnoj sućuti, onoj s beskrajnom sućuti svih buda i svih prosvijetljenih bića, bez prestanka je radio za naše razvijanje – ne samo u ovom životu nego također u svim našim prošlim životima - koristeći sve vrste iskustvenih načina da nas probudi i da nas vodi natrag do istine.

Kada smo molili i čeznuli i gladovali za istinom kroz dugo vrijeme, tijekom mnogih, mnogih života, i kada je naša karma postala dovoljno pročišćena, dogodi se vrsta čuda.

A to nas čudo, ako ga možemo shvatiti i upotrijebiti, može odvesti do dokrajčivanja neznanja zauvijek.

Unutarnji učitelj, koji je uvijek bio s nama, objelodani se u obliku „vanjskog učitelja" kojega, zamalo kao čarolijom, mi ustvari „slučajno" susretnemo.

Taj slučajni susret je najvažniji u svakom životu.

Tko je izvanjski učitelj? Nitko drugi nego utjelovljenje i glas i predstavnik našeg unutarnjeg učitelja.

Učitelj čiji ljudski oblik, ljudski glas i mudrost zavolimo voljenjem dubljim nego ikojim drugim u našim životima, je nitko drugi nego vanjsko izražavanje tajnovitosti naše vlastite unutarnje istine.

Što bi drugo moglo objasniti zašto se osjećamo tako snažno povezani s njim ili s njom?

Na najdubljem i najuzvišenijem nivou, učitelj i učenik nisu i ne mogu nikada biti na bilo koji način odvojeni; jer učiteljev je zadatak naučiti nas primiti, bez ikakvog zatamnjenja bilo koje vrste, jasnu poruku našeg unutarnjeg učitelja, i osposobiti da jasno shvatimo neprekinutu prisutnost tog prvobitnog učitelja unutar nas.

Molim se da svi vi možete okusiti, u ovom životu, radost tog najsavršenijeg oblika prijateljstva.

Ne samo da je učitelj neposredni predstavnik vašeg vlastitog skrivenog učitelja, on ili ona je također nositelj, tijek i prenositelj svih blagoslova od svih prosvijetljenih bića.

To je to što daje vašem učitelju izvanrednu moć da osvijetli vaš um i srce. Oni su ljudsko obličje apsolutnog, telefon, ako vam se tako sviđa, preko kojega vas svi bude i sva prosvijetljena bića mogu nazvati.

On ili ona su kristalizacija mudrosti svih buda, i jasan izraz njihova milosrđa usmjeren uvijek prema vama; zrake njihove univerzalne sunčeve svjetlosti upućene su u vaše srce i um da bi vas oslobodili.

U mojoj predaji mi poštujemo učitelja da je čak dobrostiviji od samih buda. Iako su milosrđe i moć buda uvijek prisutni, naša zamračenja nam onemogućuju da sretnemo bude licem u lice.

Ali mi možemo sresti učitelja, on ili ona je ovdje, živući, dišući, govoreći, djelujući pred nama da nam pokažu, na sve moguće načine, put buda: put do oslobođenja.

Za mene su moji učitelji bili utjelovljenje živuće istine, ne nijekajući znaci da je prosvjetljenje moguće u tijelu, u ovom životu, u ovom svijetu, čak ovdje i čak sada; najviše nadahnuće u mojoj praksi, u mom radu, u mom životu, i na mom putu prema oslobođenju.

Za mene su moji učitelji utjelovljenje mog duhovnog zavjeta da čuvam prosvjetljenje najprije u mom umu sve dok ga zaista ne dosegnem. Dovoljno znam da znam da tek kad dosegnem prosvjetljenje, imat ću potpuni uvid o tome tko oni doista jesu i o njihovoj beskrajnoj plemenitosti, ljubavi i mudrosti.

Želio bih s vama podijeliti ovu prekrasnu molitvu, s riječima Jikme Lingpa, molitva za koju na Tibetu kažemo da priziva prisutnost učitelja u naše srce:

Iz cvatućeg lotosa privrženosti, u središtu mog srca,

Uzdignite se, O sućutni učitelju, jedino moje utočište!

Mučen sam djelima i burnim osjećajima prošlosti:

Zaštitite me u mojoj zloj kobi

Ostanite kao ukrasni dragulj na kruni moje glave, kao mandala uzvišene sreće,

Budeći svu moju dubokoumnost i svjesnost, ja se molim!