Upisao:

mlabos

25. travnja 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

508

PUTA

U potrazi za srećom

Biti istinski sretan prirodna je i nezaustavljiva težnja svakog čovjeka. Sve što radimo, radimo kako bismo bili sretni, sigurni, kako ne bismo patili i osjećali bol. Međutim, znamo li što je to što nas čini stvarno sretnima?

Biti istinski sretan prirodna je i nezaustavljiva težnja svakog čovjeka. Sve što radimo, radimo kako bismo bili sretni, sigurni, kako ne bismo patili i osjećali bol.

Međutim, znamo li što je to što nas čini stvarno sretnima?

Uobičajeni odgovori kreću se od zdravlja, obitelji, voljenih osoba, istinskih prijateljstava, rođenja djeteta, ljepote prirode pa sve do materijalne sigurnosti.

To je ono što donosi osjećaj mira, ljubavi, ljepote, zaštićenosti, povezanosti s drugima, sigurnosti u same sebe.

Kako postići da ovi trenuci sreće postanu naša trajna svojina?

Filozofske tradicije govore da je važan preduvjet razumijevanja što je sreća ljudskog bića, spoznaja što je to ljudsko biće.

Tko smo mi?

Plotin donosi mit o porijeklu, rođenju čovjeka.

Čovjekova duša, prije nego se spustila u manifestirani svijet, živjela je na Nebu, u svijetu vječnih vrijednosti kao što su dobrota, ljepota, istina i pravednost.

U tom svom nebeskom domu živjela je sretna u svojoj čistoći i nevinosti.

No, u jednom trenutku radoznalosti, duša je iz svog nebeskog svijeta pogledala prema dolje i u ogledalu ugledala svoj odraz, svoj materijalni lik, te bila privučena u svijet materije.

Tako se našla zatočena u tijelu i sada luta svijetom u potrazi za onim što je izgubila.

Izgubila je nebeska krila i više se ne može vratiti svom nebeskom domu, izgubila je osjećaj sreće koji je imala živeći u svom prirodnom okruženju.

Sve drevne kulture govore o ovoj dvojnoj prirodi čovjeka, zemaljskoj i nebeskoj, prolaznoj i vječnoj.

Zanemariti jednu od njih, znači živjeti kao nepotpuno i neskladno ljudsko biće, lišeno osjećaja trajne sreće.

Suvremeni način života obilježen pretjeranom težnjom za materijalnim blagostanjem doprinosi tom stanju nesklada.

U nastojanju da osiguramo što bolje materijalne uvjete, jer vjerujemo da o njima ovisi naša sreća, izgubili smo prirodnu vezu s duhovnim u nama, a posljedično i s drugim ljudima.

Epiktet kaže da “…želja i sreća ne mogu živjeti zajedno. Jer događa se da grčevito želimo zadržati ono što je po svojoj prirodi propadljivo”.

Ako su naše želje svedene na osjetilne i materijalne potrebe koje su prolazne, dok je naša nutarnja, duhovna dimenzija zanemarena, nesretni smo.

To objašnjava zašto unatoč bogatstvu i svim ostvarenim materijalnim željama, ljudi mogu biti itekako nezadovoljni, ali isto tako postoje oni koji su sretni unatoč životnim nedaćama.

Osnovno obilježje istinske sreće je nutarnji mir koji je rezultat sklada između naših materijalnih i duhovnih potreba.

Iz tog sklada proizlazi i naš stav prema životnim problemima i okolnostima.

Okolnosti često ne možemo promijeniti, ali možemo promijeniti naš stav prema njima. To je naš izbor.

Ono što nam donosi sreću je ispravan stav prema onome što donosi život i ispunjavanje vlastitih odgovornosti i dužnosti.

Put do istinske sreće nalazi se upravo u nama samima i načinu djelovanja koji ćemo odabrati.

“Može li te ono što ti se dogodi spriječiti da budeš pravedan, velikodušan, umjeren, razborit, istinoljubiv, slobodan, da sebe poštuješ i da budeš sve ono što čovjeka čini čovjekom?

Kad god ti se dogodi nešto što bi te moglo ogorčiti, sjeti se da pravilo ne kaže: ‘ovo je nesreća’, već ‘sreća je ovo podnositi časno'”.

(Marko Aurelije)

Filozofske tradicije kažu da do istinske sreće vodi samo jedan put – put vrline.

Sreća je djelovanje u skladu s vrlinom, jer jedino se vrlinom možemo suprotstaviti nevoljama.

Sreća se nalazi u načinu na koji prolazimo ovim putem, kako ga živimo i jesmo li dali sve od sebe…

Međutim, da bismo izražavali vrlinu potrebno je ulagati svjesni napor, odabirati ono što je ispravno i pravedno u svemu što radimo i ustrajati u tome bez očekivanja nagrada, razvijati suosjećanje za druge, skromnost, miroljubivost, pokušati biti dobro ljudsko biće.

“Gdje god postoji ljudsko biće, tu je mjesto za iskazivanje dobročinstva.”

(Seneka)

Bili bismo zaista nesretni kada bismo izgubili dobrotu, vjernost, pravednost i ostala dobra koja imamo kao humano ljudsko biće, kaže Epiktet.

Biti sretan znači suočiti se s problemima, ne izbjegavati ih.

Kako stoici kažu, nećemo uvijek izaći kao pobjednici, ali ćemo naučiti nositi se s njima i plivati preko njih.

Zato se trebamo usuditi tražiti sreću u onome što ispravno činimo, u onome što raste i razvija se, a ne u savršenom.

To je naš ljudski zadatak.

Život je puno više od onog materijalnog.

Mora postojati razlog zašto smo se rodili, razlog zašto živimo, razlog radi kojeg se trudimo.

Tradicije kažu da jednom kad se sjetimo tko smo, osjetit ćemo želju da se vratimo svome nebeskom domu.

A za to nam trebaju krila.

I zato trebamo raditi na tome da nam izrastu krila, oslanjajući se uvijek na ono trajno u nama, na ono što u čovjeku potiče stabilnu i trajnu sreću.

Autor: Ariana Deranja

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!