TUMAČENJA UMA

Vanjski svijet ostavljen je na milost i nemilost tumačenjima tvog uma.

Dokle god ti to ne postane potpuno jasno, nešto ćeš iz vanjskog svijeta grabiti i proglašavati vrijednim, dakle svojim, a ostalo ćeš odbaciti ili osuditi.

Nerazumijevanje te uvijek baca u naručje licemjernog pravdanja, a ono nas, sa svoje strane, naoružava iluzijom da smo uvijek u pravu, da smo na pravom putu, i da je sve baš kako treba.

Podijeljenost uvijek prepoznaješ prekasno – u onom što gledaš, nikad u onome što gleda.

Kad je promatrač utjelovljen, i to što se promatra postaje jedno, jedno jedino, pa se ideje svetog i svjetovnog, privlačenja i odbijanja, više ne pojavljuju. To je početak.

Sagledavanje je unutrašnja praksa, a primjena na životne situacije predstavlja konkretizaciju.

Mogućnost da stvarno živiš integralno je provjera dubine razumijevanja.
Ako tvoje riječi mirišu na ocean, a djela na močvaru,
tu nešto nije u redu.

Učitelj Sah