Učitelji nam savjetuju put da se otkrije sloboda mudrosti bez-sebnosti kroz proces da se sluša i čuje, misli, duboko razmišlja i meditira.

Preporučuju nam da započnemo ponavljanim slušanjem duhovnih učenja. Dok slušamo, ona će nas neprekidno podsjećati na našu prikrivenu mudru prirodu.

To je kao da smo mi bili ona osoba za koju sam vam savjetovao da je zamislite, ležeći na bolničkom krevetu, koja pati od amnezije, a netko tko nas je volio i brinuo se za nas, šaptao je naše stvarno ime u naše uho, i poka­zivao nam fotografije naše obitelji i starih prijatelja, pokušavajući dozvati znanje o našem izgubljenom identitetu.

Postupno, slušajući učenja, izvjesni odlomci i razumijevanja u njima potrest će neupoznate strune u nama uspomene na našu pravu prirodu, počet će rominjati prošlost, i duboka proživljenost nečega zavičajnog i tajnovito prisnog lagano će se buditi.

Slušanje je daleko teži proces nego što većina ljudi zamišlja; istinski slušati na način koji je naznačen od učitelja, jest potpuno ostaviti sebe, ostaviti sve znanje, sva shvaćanja, sve pretpostavke i sve predrasude s kojima su naše glave napunjene.

Ako doista slušate učenja, sva shvaćanja koja su naša stvarna prepreka-stvar koja stoji između nas i naše istinske prirode, može biti polako i pouzdano otplavljena.

U pokušaju da stvarno slušam, često sam bio potaknut od zen učitelja Kazuki-roshi, koji je rekao: „Ako je vaš um prazan, tada je uvijek spreman za sve.

U umu početnika ima mnogo mogućnosti, u umu stručnjaka, ima ih nekoliko.“

Um je početnika otvoren um, prazan um, spreman um, i ako samo slušamo s umom početnika, mi doista možemo početi čuti.

Jer ako slušamo s utihnutim umom, što je više moguće oslobođenim od smetnje una­prijed stvorenih zaključaka i mišljenja, bit će stvorena mogućnost da nas iskrenost učenja gane, a smisao života i smrti da postane veći i zapanjujuće jasan.

Moj učitelj Dilgo Khyentse Rinpoche je rekao: „Što više i više slušate, to više i više čujete; što više i više čujete, to dublje i dublje postaje vaše razu­mijevanje. "

Produbljivanje razumijevanja, tada, dolazi kroz duboko razmišljanje i razmatranje, drugi alat mudrosti.

Dok razmišljamo o tome što smo čuli, ono postupno počinje prodirati u naš tijek svijesti i prožimati naše skrovito iskustvo našeg života.

Svakodnevni događaji se počinju odražavati i sve više i više suptilno i neposredno potvrđivati istine učenja, dok razmišljanje polako razotkriva i obogaćuje ono što smo počeli shvaćati umno i prenositi to razu­mijevanje iz naše glave dolje u naše srce.

Treći je alat mudrosti meditacija.

Nakon slušanja učenja i razmišljanja o njima, stavljamo u djelo razumijevanja koje smo stekli i primjenjujemo ih izravno, kroz tok meditacije, do potreba svakodnevna života.