TRAŽEĆI BUDU

 

Buda je putovao svijetom kako bi našao one koji su se nazivali njegovim učenicima i govorio im o Istini. Tokom njegovog putovanja dolazile su stotine ljudi koji su vjerovali u njegove riječi kako bi ga slušali, dotaknuli ili vidjeli ga, sigurno jedini put u životu. Četiri monaha koja su doznala da će Buda biti u gradu Valiju, natovarila su svoje stvari na mulu i krenula na put koji će, bude li sve u redu, trajati nekoliko nedjelja.

Jedan od njih slabo je poznavao put za Vali i slijedio je druge.

Nakon tri dana puta iznenadila ih je velika oluja. Monasi su ubrzali korak i stigli u selo, gdje su potražili sklonište dok ne prođe oluja.

Ali posljednji nije stigao do sela i morao je potražiti sklonište u kući nekog pastira u blizini.

Pastir mu je dao ogrtač, hranu i krov da prenoći.

Idućeg jutra, kad je monah bio spreman za odlazak, otišao se pozdraviti sa pastirom.

Kad se približio toru, vidio je da je oluja preplašila ovce i da ih pastir pokušava okupiti.

Monah je pomislio da njegova braća sigurno već izlaze iz sela i da će, ako se ne požuri, previše zaostati za njima.

Ali nije mogao nastaviti put prepuštajući pastira njegovoj sudbini nakon što mu je pružio sklonište.

Zato je odlučio ostati dok ne okupe stado.

Tako su prošla tri dana, nakon kojih je krenuo na put ubrzavajući korak kako bi sustigao svoje drugove. Slijedeći njihove tragove, zastao je na farmi kako bi se ponovno opskrbio vodom.

Jedna mu je žena pokazala gdje je bunar i ispričala se što mu ne može pomoći budući da mora nastaviti s radom na žetvi…

Dok je monah pojio svoje mule i punio svoje mješine vodom, žena mu je ispričala kako je nakon smrti njezinog muža njoj i njezinoj dječici teško skupiti sav urod prije no što propadne.

Čovjek je shvatio da žena nikako neće moći skupiti urod na vrijeme, ali je isto tako znao da će, ako ostane, izgubiti trag i da neće moći biti u Valiju kad Buda stigne u grad.

Vidjet ću ga nekoliko dana nakon toga, pomislio je znajući da će Buda ostati u Valiju nekoliko nedjelja. Žetva je trajala tri tjedna i kad je završio posao, svećenik je nastavio put.

Putem je doznao da Buda nije bio u Valiju i da je otišao u jedno selo malo sjevernije.

Monah je promijenio smjer i uputio se prema drugom selu.

Mogao je stići makar samo da ga vidi, ali putem je morao spasiti dvoje staraca da ih rijeka ne odvuče, a

bez pomoći ne bi mogli izbjeći sigurnu smrt.

Kad su se starci oporavili, vratio se na put znajući da Buda ide dalje…

Dvadeset godina Monah je pratio Budu… Svaki put kad bi se približio, dogodilo bi se nešto što bi usporilo njegov put.

Uvijek je postojao netko tko ga je trebao i, ne znajući, sprječavao ga da stigne na vrijeme.

Napokon je doznao da je Buda odlučio otići umrijeti u svoj rodni grad.

“Ovo je”, rekao je sam sebi, “moja posljednja prilika. Ako ne želim umrijeti ne vidjevši Budu, ne smijem zastati putem.

Sada ništa nije važnije od toga da vidim Budu prije no što umre.

Poslije će biti vremena da pomažem drugima.”

Pa je s posljednjom mulom i oskudnim zalihama krenuo na put.

Neposredno prije ulaska u selo gotovo se spotaknuo na ranjenog jelena nasred puta.

Pomogao mu je, dao mu piti, prekrio rane svježim blatom.

Jelen je otvarao usta pokušavajući disati, ali sve mu je više nedostajalo zraka.

Netko mora ostati s njim, pomislio je, kako bih mogao nastaviti put.

Ali nikoga nije bilo na vidiku.

Nježno je naslonio životinju uz stijenu kako bi nastavio put, ostavio joj je vodu i hranu nadohvat njuške i digao se kako bi krenuo.

Napravio je samo nekoliko koraka kad je, istog trena, shvatio da ne može doći pred Budu znajući u dubini svoga srca da je ostavio bespomoćno biće na umoru. Tako je istovario mulu i ostao njegovati životinju. Čitavu je noć bdio nad njom kao da njeguje dijete. Davao joj je vodu u usta i mijenjao zavoje na čelu. Negdje u zoru jelen se oporavio.

Monah je ustao, sjeo na osamljeno mjesto i zaplakao.

Napokon je izgubio i svoju posljednju priliku.

“Više te nikad neću moći naći”, rekao je glasno.

“Ne traži me više”, rekao mu je glas koji je dopirao iza njega, “jer našao si me.”

Monah se okrenuo i vidio kako se jelen ispunjava svjetlošću i poprima okrugao Budin oblik.

“Izgubio bi me da si me ostavio umrijeti ovdje, ove noći, kako bi me vidio u mom selu.

I ne uznemiruj se u vezi s mojom smrću: Buda ne može umrijeti dok ima ljudi poput tebe koji su spremni slijediti moj put godinama, žrtvujući svoje potrebe potrebama drugih.

To je Buda.

Buda je u tebi.”