Meksička visoravan zemlja je vulkana i jezera, pustinjskih predjela i plodnih dolina.

Dolina Meksika nalazi se u južnom dijelu visoravni, na oko 2200 m iznad razine mora, okružena planinama vulkanskog porijekla čija nadmorska visina doseže i do 5000 m.

Ovaj je prostor tijekom nekoliko tisućljeća bio pozornica dramatičnih uspona i padova mnogih kultura koje se mogu svrstati među najživopisnije u ljudskoj povijesti.

Iako postoje neki pokazatelji koji upućuju na njihovu daleko veću starost, službena arheologija smatra da su srednjoameričke kulture postojale u sljedećim vremenskim okvirima:

Olmeci: 1200. – 400. g.pr.Kr.
Teotihuacán: 100. g.pr.Kr. – 750. g.
Maye: 250. g. – 1460. g.
Zapoteci: 500. g.pr.Kr. – 800. g.
Tolteci: 950. g. – 1150. g.
Azteci: 1325. g. – 1521. g.

Najvažnija civilizacijska žarišta nastala u ovoj dolini bila su Teotihuacán, Tula i Tenochtitlán.

Teotihuacán, na jeziku nahuatl “Grad bogova”, najstarije je poznato urbano središte zapadne polutke koje je stoljećima dominiralo cijelom Srednjom Amerikom.

Azteci su ga nazivali “pupkom svijeta”.

Ova veličanstvena prijestolnica sa stotinama objekata piramidalnog oblika pripada nama nepoznatoj civilizaciji pretkolumbovske Amerike.

Teotihuakanske se piramide po veličini i izvanrednom graditeljskom umijeću mogu mjeriti s egipatskim, a njegova visoka kultura snažno je nadahnula sve kulture i civilizacije koje su kasnije izrasle na ovom području.

Teotihuacán još uvijek predstavlja zagonetku, a jedino što se o njemu pouzdano zna jest da je nagli kraj doživio polovicom VIII. stoljeća.

Uzrok tome je nepoznat, mada su njegovu padu nesumnjivo pridonijele navale Chichimeka, barbarskih plemena sa sjevera, koji su se poput bujica obarali na civilizirani Meksiko.

Padom Teotihuacána nastupilo je širom Srednje Amerike razdoblje ratova i političke rascjepkanosti.

Nestajuću kulturu Teotihuacána, uključujući njihovu religiju, arhitekturu i društveno uređenje, preuzeli su i prenijeli dalje chichimečki potomci – Tolteci.

Jedna od sedam figura Chac Moola pronađenih u Tuli, koja je jedina u potpunosti sačuvana.

Prikaz Quetzalcoatla, također iz Tule.

Toltečko carstvo

Tolteke su od zaborava sačuvale prvenstveno astečke, ali i majanske pjesme i legende koje je nakon španjolskog osva­janja zapisalo domaće stanovništvo ili ih je zabilježio španjolski kroničar Fra Bernardin de Sahagun.

Podaci koje je sakupio Sahagun govore o Toltecima kao o velikim umjetnicima, graditeljima palača, slikarima, kiparima “koji utkivahu svoje obogovljeno srce u svoja djela“, izumiteljima umjetnosti rada s perjem, vrsnim liječnicima, stručnjacima u pronalaženju i obradi dragog kamenja, vještima u svim obrtima, poznavateljima astrologije i umjetnosti tumačenja snova, dobrim astronomima, govornicima…

Njihova je slava bila toliko velika da su u očima ostalih naroda Srednje Amerike poprimili veličinu legende, iako noviji arheološki nalazi potvrđuju povijesnu utemeljenost mno­gih legendi.

A legenda kaže da su u Meksičku dolinu došli početkom X. st. sa sjeverozapadnih granica Meksika kao barbari zajedničkim imenom nazvani Chichimeci.

Predvođeni legendarnim Mixcoatlom, najprije su se nase­lili u Culhuacanu, nekoliko kilometara južnije od današnjeg Mexico Cityja.

Njegov sin i nasljednik Ce Acatl Topiltzin bio je prva povijesna ličnost Meksika, iako je njegovo ime dobilo mitski značaj.

Naime, Topiltzin je kao vladar i vrhovni svećenik kulta boga Quetzalcoatla dobio ime Quetzalcoatl, generičko ime koje su nosili svećenici-vladari tog vremena.

No, to je očito u zapisima nastalim nakon dolaska španjolskih osvajača izazvalo popriličnu zbrku pa je teško razlučiti povijesne či­njenice od mita.

Topiltzin je oko 950. g. premjestio glavni grad u Tollan, ili na španjolskom – Tulu.

Za razliku od prvog velikog vala chichimečkih doseljenika, legenda i arheologija pokazuju da je drugi val doseljenika u Tulu, koji su bili poznati kao Nonoalca, došao s jugoistoka i da je bio visoko civiliziran.

Pretpostavlja se da su to bili preživjeli stanovnici Teotihuacána ili nekog drugog grada koji je nakon chichimečkog napada uspio sačuvati elemente teotihuakanske civilizacije.

Nonoalca su doseljenike sa sjevera podučili raznim vještinama; istovremeno su uveli i štovanje Quetzalcoatla, Pernate zmije, koji je postao glavno božanstvo Tule, a izvorno potječe iz Teotihuacána.

Pogled na piramidu i atlante.

Potomci Chichimeka prihvatili su teotihuakansku kulturu i usvojili njihov način gradnje velebnih gradova, palača, hramova, igrališta i piramida pa je prvo razdoblje njihova uspona pod snažnim utjecajem Teotihuacána.

Da bi se razli­kovali od svojih barbarskih predaka, civilizirani stanovnici Tule nazvali su se Toltecima.

Na jeziku nahuatl riječ “toltek“ (toltecatl) u prvom redu znači “umjetnik”, “čovjek od znanja”, a zatim “stanovnik Tule”, a riječju “tolteštvo“ (tolecayotl) označavan je skup svih vrli­na.

Najdublji korijen “tolteštva” bio je Teotihuacán – drevni izvor s kojeg su se napajale sve kulture Srednje Amerike.

Figurica Atlanta pronađena u jednom od svetišta u Tuli.

Ovaj mladi ratnički narod vrlo je brzo osvojio veliko područje Meksika, od jedne do druge obale, prodrijevši na jug do današnje Gvatemale i daleko na sjever u zemlju svojih chichimečkih predaka.

Gradeći na dobrim temeljima izgradili su carstvo.

Kultura ponikla u Tuli zavladala je cijelom Srednjom Amerikom.

Pojavili su se novi gradovi koji su postali kulturna žarišta: Coatlichan, Texcoco i Coyoacan.

Time je u Meksičkoj dolini započelo novo kulturno razdoblje.

Godine 1000. prodrli su i na Yucatan i osvojili gradove u kojima je još cvala kasna civilizacija Maya.

O dolasku Tolteka na Yucatan govori knjiga Chilam Balam (u prijevodu “Proročanstva jaguara”).

Popol Vuh, veliki ep Quiche Maya s visoravni Gvatemale, također navodi toltečko osva­janje njihovog naroda i potvrđuje dolazak Tolteka iz Tulan Zuiva tj. iz Tule na zapadu.

Ovi tekstovi spominju da je Maye jedno vrijeme vodio čovjek koji je došao iz Tule i koji je preuzeo majansko ime za Quetzalcoatla – Kukulkan ili Gucumatz.

Najreprezentativniji tragovi toltečke prisutnosti na Yucatanu nalaze se danas u gradu Chichen Itzi gdje su Tolteci stvorili nov, prepoznatljiv stil nazvan majansko-toltečkim.

Chichen Itza je grad Maya, ali mnogi znakovi govore da su njime vladali Tolteci: kamene ograde isklesane u obliku zmija, stupovi formirani od zmijskih tijela s glavama u razini tla, zatim brojni frizovi ratnika, figure Chac Moola, prikazi jaguara, stupovi Atlanata i leptiri kao ukrasi na grudima ratnika.

Uz ove je jukatanske Tolteke vezana jedna povijesna zanimljivost: to je narod koji se najduže odupirao španjolskim osvajačima.

Španjolci su čuveno pleme Itze pokorili tek 1697. godine.

Tula

Tolteci su svoju prijestolnicu smje­stili nekih 100 km sjeverozapadno od današnjeg Mexico Cityja, u Teotlalpanu, području koje se nadovezuje na dolinu Meksika.

Teotlalpan na jeziku nahuatl znači “Zemlja bogova”.

Predšpanjolska Tula stoji na uzvisini koja gleda na današnju Tulu de Allende.

Arheološko nalazište drevne Tule pokriva približno 13 km².

Sačuvani ostaci ne daju naslutiti ono o čemu govore živopisne astečke legende: čudesni grad u kojem je trstika rasla u izobilju i stvarala dojam raskoši, s prekrasnim građevinama čiji su zidovi bili obloženi zlatom, srebrom, koraljima, školjkama i kecalovim perjem.

Ostali su tek kameni stupovi i reljefi s naoružanim ratnicima, ja­gu­arima, kojotima i orlovima koji govore o ratničkom duhu ovog naroda.

Do danas su identificirana tri gla­vna ceremonijalna središta: Mala Tula, Trg Charnay i Akropola.

Pogled s piramide na tzv. Palaču.

Ceremonijalni centar nazvan “Akropola” najimpozantniji je i najbolje rekonstruiran. Akropola se sastoji od velikog središnjeg trga na čijoj je istočnoj strani najveća struktura, poznata kao „Zgrada C“, koja je samo djelomično iskopana.

Na zapadu se nalazi igralište pelota, kakvih je u Tuli pronađeno šest.

Na sjevernoj strani leži glavna, relativno niska piramida, s pet stepenica i širokom platformom na kojoj je stajao hram Quetzalcoatla.

Na platformi se nalaze Atlanti – gigantski kameni stupovi ratnika, visoki 4,6 m, izgrađeni od četiri naslagana kamena bloka međusobno povezana klinovima.

Ovakvi stupovi izrazito su toltečki i bilo gdje da se nalazili, ukazuju na toltečki utjecaj.

Pretpostavlja se da su nekada stajali na ulazu hrama, pridržavajući drveni krov koji je uništen.

Predstavljaju ratnike koji u desnoj ruci nose oružje nazvano atlatl ili bacač koplja, a u lijevoj ruci koplja, dok na leđima imaju pričvršćen okrugli štit.

Na grudima su imali prikaz leptira (simbol duše), a kopča na njihovom ukrašenom pojasu sim­bolizirala je Sunce.

Kape su im bile ukrašene perjem ptice quetzal, a obuća likovima pernatih zmija koje predstavljaju Quetzalcoatla, Pernatu zmiju.

Najzagonetniji arheološki osta­ci Tule su Chac Mooli, isklesane kamene figure u poluležećem položaju s glavom okrenutom ulijevo.

Oni na sebi drže kamene žrtvenike na koje su se u čast bogova polagale latice cvijeća, a u vrijeme dekadencije i žrtve u obliku ljudskog srca.

Pad Tule

Sredinom XII. st. u još jednom valu chichimečkih prodora sa sjevera Tula je uništena i spaljena.

Barbari su samo ubrzali njen kraj, a stvarni razlog pada bile su unutrašnje nesuglasice.

Neki arheolozi kao uzrok njenog kraja navode razdor nastao između Tolteka chichimečkog porijekla te Nonoalca; drugi pak govore da je Tula bila rastrgana vjerskim sukobom između štovatelja boga Quetzalcoatla s jedne strane, te sljedbenika ratničkog boga Tezcatlipoce s druge strane, pa je ubrzo uslijedio i neumitan kraj toltečkog carstva.

Prikaz bradatog ratnika koji izra­nja iz ralja kojota izrađenog od terakote i prekrivenog ljuskama sedefa.

Legenda kaže da su štovatelji Tezca­t­li­poce protjerali To­pil­tzina-Quetzalcoatla i njegove sljedbenike iz grada oko 1000. godine.

Napustivši Tulu, prognani Topiltzin-Quetzalcoatl proveo je dvadeset godina u Choluli, slavnom kulturnom i vjerskom središtu.

Potom se sa svojim sljedbenicima uputio prema jugu, gdje su pobijedili Maye i zavladali njihovim gradom Chichen Itzom.

U nastavku legende, točnije prema jednoj od njenih brojnih varijanti, Topiltzin-Quetzalcoatl je isplovio na ocean na splavi izrađenoj od isprepletenih zmija, a po drugoj se uputio na nebo i pretvorio u Jutarnju zvijezdu.

Prije odlaska je navijestio svoj povratak iz mjesta gdje Sunce izlazi, i točno je odredio datum koji je po europskom kalendaru odgovarao 1519. godini.

Tako je u narodu ostala nada da će se jednog dana vratiti, za spas svog naroda i za početak novog vremena.

Na dan prorečenog povratka Quetzalcoatla na tlo Meksika stupili su prvi konkvistadori…

Pojavivši se u kaosu nastalom padom Teotihuacána, Tolteci su relativno brzo usvojili kulturu jednog visoko civiliziranog, ali umirućeg društva, te je proširili na cijeli Meksiko.

Može se reći da su preuzeli teotihuakansku baklju i za vrlo kratko vrijeme zapalili mnoge vatre širom Srednje Amerike, prenijevši tako plamen Aztecima, sljedećoj i posljednjoj velikoj civilizaciji na ovom prostoru, koji su tvrdili da su naslje­dnici ovog legendarnog naroda.

Stoga se Tolteke s pravom naziva istinskim čuvarima tradicije drevnog Meksika.

Autor: Maja Pejković

http://nova-akropola.hr