SVETI GRAD: LHASA

 

 

 

 

         Lhasa je glavni i ujedno najveći grad Tibeta.

Njime dominira Potala, boravište dalaj-lama sve do 1959. Kad su kineski komunisti otjerali Tenzina Gyatsa XIV. Dalaj-Lamu u progonstvo.

Gradnja ove veličanstvene građevine počinje 1645., ubrzo nakon što je ustoličen Losang Gyatso, V. Dalaj-lama, poznat i kao „Veliki peti“ zbog svoje mudrosti, tolerancije i vladarske učinkovitosti.

 

 

Potala je dobila ime prema planini Potalaka, nebeskom boravištu Avalokitešvare, Boddhisattve suosjećanja i zaštitničkog božanstva Tibeta.

Songcen Gampo, kralj koji je u sedmom stoljeću podigao prvu građevinu na ovom mjestu, smatra se emanacijom Avalokitešvare, baš kao i „Veliki peti“, pod čijem je vlašću u sedamnaestom stoljeću sagrađen veći dio današnje palače.

 

Premda je zamišljena kao arhitektonski projekt dotad nenadmašive veličine i ambicije, Potala je sagrađena u tipičnom tibetanskom stilu, s blago nakošenim zidovima i ravnim krovovima  koji počivaju na drvenim gredama.

 

 

 

 

Sagrađena u 17. Stoljeću, palača Potala uzdiže se ponad glavnoga grada Tibeta Lhase.

 Potala je bila i samostan i utvrda, kao i rezidencija dalaj-lama, te sjedište tibetanske vlade sve do 1959. Godine.

 

U zakrivljenim zabatima palače zrcali se utjecaj onodobne kineske arhitekture.

 

Vanjski dio potale poznat je kao „Bijela palača“, a bio jer sjedište vade sve do 1959. Godine.

Donji zidovi Bijele palače su neukrašeni, dok su i h nekoć resile goleme thangka-slike s prikazima Buddha tijekom važnih svetkovina.

 

Unutar Bijele palače nalaze se zimske odaje dalaj-lama i velika dvorana na tri kata, poznata i kao Tsomchen shar.

Ondje su dalaj-lame stupale na prijestolje i u toj su se dvorani primala izaslanstva iz Kine.

 

U gornjem dijelu palače, poznatom i kao „Crvena palača“, nalaze se nizovi hramova, kipova i spremnica, uključujući i relikvije dalaj-lama.

 

 

Ovaj dio palače potječe s kraja sedamnaestog stoljeća, a pripisuje se Desiju Sangyeu Gyatsu, namjesniku koji je prikrio smrt V. Dalaj-Lame kako bi građevina bila dovršena.

Potala je materijalni izraz i snažni simbol načina na koji je Tibet ujedinjen i na koji su njime tri stoljeća vladale dalaj-lame i red gelug-pa.

 

 

 

 

Nedaleko od Potale je Jo Khang, „prvostolnica Lhase“ i najsvetiji hram u cijelom Tibetu.

On privlači ljude iz mnogih krajeva ove zemlje, osobito na Novu godinu kad mračne prolaze ove građevine preplavljuju rijeke hodočasnika.

 

Bhrikuti (lijevo)

 

Jo Khang osnovala je Bhrikuti, nepalska kraljica Songcena Gampa, a od svoje gradnje 647. Godine ovo je zdanje mnogo puta pregrađivano i obnavljano. 

 

Jezgra građevine, koja se sastoji od pravokutnoga dvorišta okružena ćelijama, nadovezuje se na nacrte indijskih budističkih hramova.

 

 

Na istočnoj strani dvorišta nalazi se golema odaja poznata kao Jowo Shakyamuni Lhakhang, u kojoj se nalazi slavni kip Buddhe, poznat kao Jowo Rinpoche.

 

 

Ova skulptura ima dugu povijest – navodno ju je u Indiji izradio Višvakarma, božanski obrtnik bogova, a Kini ju je darovao jedan rani indijski kralj.

 

Pojedinosti ove priče podsjećaju na daleku uspomenu na Ašoku, velikog indijskog kralja iz trećega stoljeća pr. Kr. koji je uvelike pridonio širenju budizma u Indiji.

 

U svakom slučaju, ovaj je kip u Tibet donijela Veng Čeng, kineska kraljica Songcena gampa, koja je skulpturu postavila u Jo Khang nakon kraljeve smrti 650. Godine, gdje je sve do naših dana predmet neprekidnoga štovanja i ukrašavanja-

Prvo je kipu dodan ukras za glavu, što je učinio učenik Cong Kapa, a vrlo vrijedni ogrtač darova je jedan od careva dinastije Ming.

 

 

 

 

 

Na ovoj fotografiji vidimo palaču Potala s krova zdanja Jo Khang.

Jo khang je tijekom više stoljeća često dograđivan, a jedan od najnovijih dodtatak je pozlačeni „kotač dharme“, koji vidimo na slici.

Njega je 1927. Postavio mongolski Ta lama iz sere.