PRIČA O TIBETU

 

Tibet je postao ujedinjeno kraljevstvo u sedmom stoljeću pod vladavinom kralja Songcena Gampe, dinamičnoga vladara koji je poveo svoju vojsku do granica s Kinom i Indijom.

 

 

Songcen Gampo, čiji su preci stigli iz doline Yarlung, nije prakticirao budizam, no njegove kraljice, od nepala do kine, sagradile su prvi budistički hram u Lhasi te ga opremile kipovima ovoga božanstva.

 

Međutim, budizam se u tibetu potpuno ukorijenio tek u idućem stoljeću kad je kralj

 

 

Trisong Decen pozvao indijskog učitelja Šantarakšitu da osnuje prvi budistički samostan, u čemu je i uspio uz pomoć karizmatičnoga Padmasambhave.

 

Šantarakšita

 

Padmasambhava

 

Carstvo Jarlung raspada se u devetom stoljeću, pa Tibet postaje razjedinjena nakupina kraljevstava i kneževina.

 

Zanimanje za budizam bilo je ograničeno sve do desetoga stoljeća kad su Tibetanci otišli u Indiju kako bi ondje proučavali i prevodili svete tekstove.

 

 

I indijski majstori stižu u Tibet, a među njima  je najhvaljenija Atiša, čiji dolazak 1042. Tradicionalno obilježava „drugo širenje“ budizma u ovoj zemlji. Atišine pristaše osnovale su vjerski red kadam-pa, koji je isticao značenje primjene ideala boddhisattve u svakodnevnom životu vjernika.

 

U ostale vjerske redove nastale otprilike u to doba ubraja se i sakya-pa, red koji je pridobio moćne saveznike i preobratio Mongolsko Carstvo, posebice cara Kublaj-kana (1215. – 1294.)

 

 

Propast carstva sredinom četrnaestoga stoljeća označava kraj dominacije reda sakya-pa te pokreće razdoblje propitivanja vrijednosti i obnove unutar Tibeta.

Nova dinastija Pamotrupa, težila je obnavljanju slave kraljeva dinastije Jarlung, dok je otkriće tekstova koje je „sakrio“ Padmasambhava dalo svjež poticaj osnivanju reda nyingma-pa.

 

Najutjecajniji učenjak i reformator toga doba bio je Cong Kapa (1357. – 1419.)

 

Inspiriran Atišom, zagovarao je strogo pridržavanje redovničke discipline.

Ova učenja potaknula su njegove učenike na osnivanje vjerskoga reda gelug-pa ili „Žutog šešira“.

 

 

Gelug-pa je isprva odbijao izravno miješanje u svjetovna pitanja, no njihova pobožnost privukla je mongolsku pozornost.

 

 

Godine 1578. Mongolski vođa Altan-kan dodijelio je najistaknutijem lami reda gelug-pa naslov dalaj-lama.

 

Pola stoljeća poslije, uz mongolsku pomoć, ondašnji Dalaj-Lama postaje svjetovni i duhovni vođa Tibeta.

 

Ovaj teokratski sustav vladanja opstao je je sve do 1959., kada su kineski komunisti prognali XIV. Dalaj-Lamu.

 

 

 

Dolina Chongye postala je mjesto na kojem su pokopani vladari dinastije Jarlung.

 

 

Ondje se nalazi i šesnaest tumulusa  (zemljanih humaka), za koje je dokazano da su grobovi najvećih tibetanskih kraljeva, uključujući i Songcena Gampe.

 

U susjednoj dolini Yarlung, prema kojoj je nazvana ova vladarska dinastija koja je ujedinila Tibet u 7. Stoljeću, nalaze se hramovi, samostani, špilje, dvorci i sveti vrhovi.

 

 

Yumbu Lagong navodno je utemeljio Njatri Cenpo, prvi kralj Tibeta.

Građevina je dugo vremena bila  utvrđena palača, a nekoliko puta je pregrađivana.

Posljednji zahvati počeli su 1982. Nakon Kulturne revolucije.

 

U kapelicama unutar palače nalaze se prikazi Buddhe, kao i kipovi povijesnih ličnosti, poput kraljeva dinastije Jarlung i njihovih ministara.

 

 

 

 

Ova izdužena kamena ploča, poznata i kao Samye Dorling, nalazi se pokraj glavnoga hrama u Samyeu, najstarijem budističkom samostanu u Tibetu.

Ploča potječe iz 8. Stoljeća, a na njoj je urezan dugačak napis kojim se budizam proglašava službenom državnom religijom.

Slične stele mogu se naći i u Lhasi.

 

 

 

nastavlja se...