PRIČA O TIBETU
Tibet je postao ujedinjeno kraljevstvo u sedmom stoljeću pod vladavinom kralja Songcena Gampe, dinamičnoga vladara koji je poveo svoju vojsku do granica s Kinom i Indijom.
Songcen Gampo, čiji su preci stigli iz doline Yarlung, nije prakticirao budizam, no njegove kraljice, od nepala do kine, sagradile su prvi budistički hram u Lhasi te ga opremile kipovima ovoga božanstva.
Međutim, budizam se u tibetu potpuno ukorijenio tek u idućem stoljeću kad je kralj
Trisong Decen pozvao indijskog učitelja Šantarakšitu da osnuje prvi budistički samostan, u čemu je i uspio uz pomoć karizmatičnoga Padmasambhave.
Carstvo Jarlung raspada se u devetom stoljeću, pa Tibet postaje razjedinjena nakupina kraljevstava i kneževina.
Zanimanje za budizam bilo je ograničeno sve do desetoga stoljeća kad su Tibetanci otišli u Indiju kako bi ondje proučavali i prevodili svete tekstove.
I indijski majstori stižu u Tibet, a među njima je najhvaljenija Atiša, čiji dolazak 1042. Tradicionalno obilježava „drugo širenje“ budizma u ovoj zemlji. Atišine pristaše osnovale su vjerski red kadam-pa, koji je isticao značenje primjene ideala boddhisattve u svakodnevnom životu vjernika.
U ostale vjerske redove nastale otprilike u to doba ubraja se i sakya-pa, red koji je pridobio moćne saveznike i preobratio Mongolsko Carstvo, posebice cara Kublaj-kana (1215. – 1294.)
Propast carstva sredinom četrnaestoga stoljeća označava kraj dominacije reda sakya-pa te pokreće razdoblje propitivanja vrijednosti i obnove unutar Tibeta.
Nova dinastija Pamotrupa, težila je obnavljanju slave kraljeva dinastije Jarlung, dok je otkriće tekstova koje je „sakrio“ Padmasambhava dalo svjež poticaj osnivanju reda nyingma-pa.
Najutjecajniji učenjak i reformator toga doba bio je Cong Kapa (1357. – 1419.)
Inspiriran Atišom, zagovarao je strogo pridržavanje redovničke discipline.
Ova učenja potaknula su njegove učenike na osnivanje vjerskoga reda gelug-pa ili „Žutog šešira“.
Gelug-pa je isprva odbijao izravno miješanje u svjetovna pitanja, no njihova pobožnost privukla je mongolsku pozornost.
Godine 1578. Mongolski vođa Altan-kan dodijelio je najistaknutijem lami reda gelug-pa naslov dalaj-lama.
Pola stoljeća poslije, uz mongolsku pomoć, ondašnji Dalaj-Lama postaje svjetovni i duhovni vođa Tibeta.
Ovaj teokratski sustav vladanja opstao je je sve do 1959., kada su kineski komunisti prognali XIV. Dalaj-Lamu.
Dolina Chongye postala je mjesto na kojem su pokopani vladari dinastije Jarlung.
Ondje se nalazi i šesnaest tumulusa (zemljanih humaka), za koje je dokazano da su grobovi najvećih tibetanskih kraljeva, uključujući i Songcena Gampe.
Yumbu Lagong navodno je utemeljio Njatri Cenpo, prvi kralj Tibeta.
Građevina je dugo vremena bila utvrđena palača, a nekoliko puta je pregrađivana.
Posljednji zahvati počeli su 1982. Nakon Kulturne revolucije.
U kapelicama unutar palače nalaze se prikazi Buddhe, kao i kipovi povijesnih ličnosti, poput kraljeva dinastije Jarlung i njihovih ministara.
Ova izdužena kamena ploča, poznata i kao Samye Dorling, nalazi se pokraj glavnoga hrama u Samyeu, najstarijem budističkom samostanu u Tibetu.
Ploča potječe iz 8. Stoljeća, a na njoj je urezan dugačak napis kojim se budizam proglašava službenom državnom religijom.
Slične stele mogu se naći i u Lhasi.
nastavlja se...
irida
bglavac
