Osnovni postulati Buddhine dharme poznati su kao „četiri uzvišene istine“, a u njihovoj zapanjujućoj jednostavnosti i dubini Tibetanci i ostale nacije možda nalaze privlačnost budističkoga pristupa životu.
Četiri uzvišene istine glase:
- sva bića neizbježivo trpe patnju (duhkha);
- uzrok (samudaya) patnje je žudnja;
- uzrok žudnje može se obuzdati (nirodha);
- da bi se obuzdao uzrok žudnje, treba slijediti Buddhin put (marga).
Cjelovito filozofsko, religijsko, društveno i umjetničko zdanje budističke civilizacije Tibeta izgrađeno je na temelju ova četiri principa.
Ono objašnjavaju zašto budizam nije jednostavno filozofska škola, nego praktični pothvat čiji je cilj iz korijena promijeniti ljudski život upućivanjem tragatelja na put prosvjetljenja (nirvana, doslovno prevedeno znači „bez žudnje“).
Prosvijetljenost je jedinstveno stanje uma obilježeno potpunom oslobođenošću od spona materijalnoga svijeta.
Ili, kako bi rekli budisti, nirvana nije ni punina ni praznina, ni postojanje ni nepostojanje, ni materija ni nematerija.
Postizanje ovog stanja neopisive slobode zahtijeva marljivost – onomu tko traga za ovim stanjem nužan je životni stil i okruženje koji vode čistoći riječi, misli i postupaka.
Ovi su zahtjevi izravno doveli do stvaranja institucije redovništva, ključnoga obilježja budizma u Tibetu i drugdje. I za vrijeme i nakon Buddhina života mnoštvo redovnika doživjelo je prosvjetljenje.
Oni su poznati kao arhati ili „dostojni“.
Uglavnom neosjetljivi na patnje drugih, arhati ne teže poučavanju o dharmi izvan potvrde koji pruža Buddhin put za postizanje nirvane.
Zbog tog su razloga neki budistički mislioci smatrali arhate nepotpunim jer im je nedostajala istinska dubina suosjećanja koja je potaknula Buddhu na poučavanje o dharmi radi dobrobiti cijeloga čovječanstva.