RAZOTKRIVANJE KOZMIČKOGA PROSTORA
Mandala je zemljovid budističkoga kozmosa – vanjskoga vidljivoga svijeta, sila koje djeluju unutar njega, kao i božanstava, i velikih i malih, koja njime upravljaju.
Svaka sastavnica, sila i božanstvo u svemiru odgovara jednom aspektu ljudske osobnosti i fiziologije, a svijest o ovim vezama između u nutarnjih i vanjskih svjetova može omogućiti poseban uvid u mistične sposobnosti, odnosno siddhu, onome tko je upućen u budizam.
Međutim, konačni cilj budizma nije jednostavno znanje i moć, nego življenje te neslomiva svijest o apsolutnom jedinstvu cjelokupnoga postojanja.
Oni koji shvaćaju ovu istinu doživljavaju prosvjetljenje – stanje nepokolebljive staloženosti, vrhunske mudrosti i beskonačne samilosti.
Mandale predstavljaju pomoć u traganju za ovim prosvijetljenim stanjem.
U tibetanskom b
Svaka latica lotosa povezana je s određenim božanstvom, određenom bojom i mističnim zvukom ili mantrom.
Srce lotosova cvijeta predstavlja apsolutno, vrhovno biće.
Korištenje ovakvih mandala praćeno je složenim ezoteričnim ritualima, a štovatelji trebaju proći kroz duga razdoblja duhovnih priprema kako bi otvaranje mandale pratilo usporedno „buđenje“ osobnosti i duše.
Neprikladne pripreme mogu dokinuti značenje čitavoga rituala ili, što je još gore, mogu osloboditi kozmičke sile koje će rastrgati pojedinca.
Tibetanske mandale imaju brojne oblike i različitih su veličina, od malenih komadića papira s otisnutim uzorcima, pa do složenih slika, trodimenzionalnih modela, čak i čitavih hramova, kao što je Kumbum u Gyantseu.
Premda se papirne mandale izrađuju u velikim količinama, zbog kratkotrajnosti materijala od kojih su napravljene ostalo je sačuvano vrlo malo starih mandala.
Uobičajeniji oblici mandala su murali i oslikani svitci, ili thangke, često su obrubljeni vezenim tkaninama te pokriveni komadima platna radi zaštite obojene površine slike.
Chakra Samvara, ezoterična objava Buddhe.
On je okružen ženskim božanstvima.
Na vanjskom dijelu lotosa ugravirano je osam povoljnih znamena.
Većini oslikanih mandala zajednički su neki elementi, a općenito imaju oblik kruga unutar kvadrata.
Njihovo ključno obilježje je božanstvo (ili božanstva), koje se nalazi u središtu prikaza, i čiju božansku nazočnost mandala treba pobuditi.
Središnji likovi okruženi su emanacijama i s njima povezanim božanstvima, te su na tipičan način njihovi prikazi smješteni na laticama lotosa.
Ova božanska bića omeđuje jasno ocrtani kvadrat, koji se poima kao svojstveni zid, s vratima u obliku slova T na sredini svake strane.
Izvan ovih „vrata“ mandale nalazi se niz koncentričnih kružnica ukrašenih lotosovima laticama ili nekim drugim uzorcima, često valovima ili planinama.
Izvan njih nalaze se redovi malenih likova kao tipičnih predstavnika zaštitničkih božanstava i svetaca.
Zapanjujuća raznovrsnost mandala posljedica je vješte manipulacije i pomne razrade ovih osnovnih sastavnica.
To je stoga što su majstori tibetanske tradicije imali različite vizije puta koji vodi prosvjetljenju te su tako razvili vlastite repertoare mandala i tehnika meditacije.
Ova thangka-slika predstavlja „kotač života“ (Samsara).
Kotač je podijeljen na šest dijelova koji prikazuju različite stupnjeve ljudskoga života.
Kotač drži strašni demon, a simbolizira ljudsku sklonost materijalizmu.
Ova mandala prikazuje Vasudharu, božansku družicu kozmičkoga Buddhe, Vajre Sattve, kako sjedi u središtu svojih emanacija.
Izvan posvećenih ograda mandale nalaze se redovi svetih likova Buddhe u sjedećem položaju.
KOZMIČKI KRUG
Većina mandala sastoji se od jednostavnoga kruga upisanog u kvadrat.
Kako su mandale često slikane u nizovima – kao na zidnim slikama hramova u Alchiju i drugdje – nije neobično da ih se na komadu tkanine okuplja na jednom mjestu.
Vidimo mandalu sastavljenu od četiri dijela, s prikazom više oblika Hevadžre, posebnoga zaštitničkoga božanstva koje pripada školi sakya-pa tibetanskoga budizma.
U sredini se nalaze dva učitelja (ili lame) reda sakya-pa prikazana u sjedećem položaju.
bglavac
irida
edin.kecanovic
