TAROT – EZOTERIJSKA PSIHOLOGIJA

 

Ako prihvatimo glavni hermetički aksiom, kako gore tako dolje, tada je lako pojmiti ideju o međusobnoj interakciji svega što postoji. Sve što nam se događa nije nešto posve izdvojeno, već je u međuodnosu sa svime. Nije slučajno da smo se rodili na određen datum u određen sat i na određenom mjestu!

Jeste li ikada pomislili da se na ovom planetu nitko osim vas nije rodio niti će se roditi u isto vrijeme i na istom mjestu (čak niti vaš brat blizanac!).

Vi upravo nosite jedinstveno obilježje tog trenutka, koji se vrlo precizno može opisati astrološkom kartom.

Ali on se može očitati i mnogim drugim sredstvima, zapravo svime što nam je poznato.

Da smo na mjestima gdje je prisutna šamanska kultura, tada bi saznanja o sebi čitali iz znakova prirode, poput tragova guštera, leta ptice, oblaka ili smjera vjetra.

Bez obzira gdje se čovjek nalazio on je uvijek u interakciji sa svojim okruženjem i u vječnom traganju za smislom postojanja i željom da spozna sebe. Svatko to radi na način koji mu je duhovno i kulturološki najbliži. Svatko tumači sebe i svijet oko sebe jezikom koji mu je poznat. Ako smo predani, svako tumačenje je ispravno.

 Zapadnom čovjeku vrlo je blizak način poimanja svijeta, koji je baštinikom egipatske hermetike i judaizma, a koji se dalje filtrirao i prilagođavao srednjevjekovnom i renesansnom čovjeku.

Zapadni čovjek je naučio tumačiti svijet kroz njemu bliske simbole - tvorevine ljudskog uma, da bi njima izrazio ono što još nije sasvim pojmljivo.

U jedno od takvih sredstava spada i tarot.

Naizgled, običan svežanj karata s neobičnim i ne sasvim razumljivim sličicama. Ali ipak znamo da to nisu samo sličice, već snažni simboli koji opisuju ljudsku prirodu i nose mudrost uvida mnogih generacija prije nas.

Mnogi su skloni reći da se u dvadeset i dvije karte Velike arkane (tajne) krije opis razvoja ljudske svijesti. Svaka karta zapravo je arhetipska slika određenog stanja svijesti.

U datumu našeg rođenja krije se jedna od tih slika po kojoj možemo vrlo precizno odrediti i razumjeti naš osobni životni put, ustvari, svrhu i misiju zbog koje smo ovdje. Postaju nam jasniji neki naši postupci, naše težnje kao i naše blokade.

Svaki broj osobnog puta sa sobom nosi određene sklonosti i osobit način poimanja svijeta, karakterističan za taj arhetip.

Svrha te spoznaje nije u tome da se pomirimo sa svojim “usudom”, već da prepoznamo i prihvatimo potencijale i darove koje nam upravo taj put i taj način donose. Svaki put nosi svoje osobite talente, koji mogu ostati pritajeni i neprepoznati, ako ih ne osvijestimo.

Postoje mnoga nagađanja o porijeklu tarota, o tome odakle potječu njegove slike i što one predstavljaju.

Karte, same po sebi, otkrivaju svoju priču iz simboličkih prikaza koji govore o načinu na koji su ljudi promatrali prirodu, svemir i tajnu postojanja.

Sve je to obuhvaćeno tarotom koji predstavlja riznicu njihovih iskustava o svakom aspektu života, kako onom vanjskom, tako i onom unutarnjem psihičkom.

22 karte velike arkane mogli bi nazvati “fotografijama” svijeta iz davnina. Ali, one nisu samo slike fizičkog svijeta, već i slike koje sadrže mitske i religijske dimenzije. One se temelje na stelarnom kultu, tj., na astroteologiji, koja je preteča svih mitova i religija.

     Tarot je preslika arhetipske astrologije, a ujedno i povijest ljudske svijesti.

Čovjek je uvijek gledao u nebo i pokušavao čitanjem slike neba prepoznati i objasniti razloge i svrhu svoga postojanja.

Ljudska svijest podliježe evolutivnim procesima. Cijeli se svemir neprestano iznova rađa i razvija.

Čovjekova se svijest o samom sebi razvijala pomoću gledanja izvan sebe. Promatrajući prirodne zakone, čovjek je postajao sve svjesniji tih istih zakona unutar sebe.

Putem simbola i slika iz vanjskog svijeta, on je počeo razumijevati procese koji se zbivaju unutar njega samog.

Da bi se lakše snalazio u labirintima svoje psihe, poslužio se simboličkim slikama iz svog okruženja.

Znamo da su simboli mnogo više od slika i mnogo više od riječi. Oni su most između već spoznatog i onog još nespoznatog.

 U kojem se to zapravo trenutku događa onaj “klik” u svijesti djeteta, u kojem ono sebe doživljava “odvojeno” od svijeta koji ga okružuje?

Često smo svjedoci tog trenutka, kada dijete prepozna svoj odraz u ogledalu. Kada sebe izdvoji iz sveukupne slike koja se na njemu odražava.

Najčešće je tada u naručju svoje majke, kada se iz doživljaja svepostojeće prisutnosti, prepozna kao jedinka i to odvojena, čak i od nekog tako bliskog kao što je majka.

U trenutku rođenja, rezanjem pupkovine, fizički se odvojilo od majke, a sada se dogodilo i ono drugo rezanje nevidljive pupkovine psihičkog odvajanja.

U tom se trenutku u djetetovom oceanskom pogledu pojavio novi sjaj - svjetlost spoznaje.

U tom veličanstvenom trenutku čovjek postaje čovjekom, onakvim kakvog ga danas opisujemo. Biće koje ima svijest o sebi.

Na pozornicu čovjekova života stupa glavni glumac “ja” i statisti “oni drugi”. Zastori se podižu i predstava može započeti!

Onog časa kada je čovjek pomislio o sebi kao o “ja” postao je i sam kreator. I ne samo da je glavni glumac, već u rukama drži i redateljsku palicu (u tarotu arhetip Maga savršeno opisuje taj aspekt ljudske psihe).

Ali, vratimo se djetetu. Mi promatrači, često nismo svjesni veličine tog trenutka, a upravo smo bili svjedocima ključnog evolucijskog procesa – psihogeneze.

Isto tako kao što u majčinoj utrobi prolazimo kroz sve razvojne faze našeg fizičkog postojanja, tako i na razini psihe (duše) prolazimo kroz taj proces.    

Priroda ima svoje mehanizme pomoću kojih zadržava svoje autorsko pravo na svoj proizvod, (DNK je također jedan od tih mehanizama), ali samo dotle dok to zadovoljava njenu kreativnu bit.

Ono što za prirodu možemo sa sigurnošću ustvrditi je da je ona u svojoj biti stvaralačka, i dok to nije ugroženo, možemo se nadati njenoj podršci i zaštiti (autorskom potpisu i pečatu!). 

Na putu vlastitog osviještenja (u tarotu opisano kroz arhetip Lude) postajemo sustvoritelji tog kreativnog procesa.

 Sviđa mi se izreka G. B. Shawa:

“Život nije u traženju sebe, već u stvaranju sebe”.

Ono što već odavno znamo je da sve podliježe prilagodbi i promjenama, jer to je nužan modus operandi same prirode (Boga, Apsoluta ili Postojanja).

Ona ima samo jedan cilj da se sa što manjim utroškom energije očituje kroz “plasiranje” sve savršenijeg i savršenijeg proizvoda (kvantna fizika govori tome u prilog).

Pomoću tih mehanizama ona bilježi i pamti svoje najbolje “proizvode”, a da ne bi morala ponovno prolaziti kroz isti dugotrajan proces, ona “ukodiranom” memorijom pospješuje i ubrzava evolucijske procese, jer više ne gubi vrijeme na već napravljeno, već stvara sve složeniju i složeniju osnovu za sve preciznije instrumente.

Jedan od njih je i naš mozak - najsavršeniji procesor signala prirode. 

Putem diskriminacije i razdvajanja prelazimo u svijet dualnosti (u tarotu arhetip karte Suda opisuje tu funkciju psihe, kao i karta Ljubavnici), a samim time i u svijet “odvojenosti!”.

(Danas, toliko omiljena “novodobna” tema, čije najranije poznate tragove nalazimo u vedskim spisima koji govore o svijetu privida i odvojenosti, koji je ujedno i jedan od oblika božjeg očitovanja.

Također i kabalistička misao temelji se na poimanju dualnosti kao preduvjetu stvaranja svijeta oblika.

Danas taj pojam zna nositi i negativnu konotaciju u smislu otuđenja od sebe samoga i svoje biti, to jest, od prirode same.)

U svakom slučaju ne smijemo zaboraviti da je to presudan trenutak za razvitak ljudske svijesti.

Čovjek nije mogao, niti može spoznati sebe, bez svog odraza u svijetu koji ga okružuje.

Jedini način na koji mu je to izvedivo je promatranje onoga što je “izvan” njega i samo na temelju osjećaja i spoznaje o tome kako to na njega djeluje, on može donijeti sud o tome.

Znači, “ego” (svijest o sebi kao jedinki) je preduvjet za razvoj ljudske svijesti. Čovjek je promatranjem počeo donositi određene zaključke i na temelju tih promatranja spoznao i neke zakonitosti koje vladaju u njegovom okruženju.

Energija teži da pronađe put najmanjeg otpora.

U tom procesu ključnu ulogu vrši pamćenje. Energija pamti. Čovjek pamti. Čovjek je zapamtio da određeni uzrok ima određenu posljedicu. Spoznao je da akcija stvara reakciju.

Čovjek je ušao u odnos s prirodom. Prvobitno potpuno neosviješten, a nakon “ego klika” započinje proces osvještavanja.

Zasijano je sjeme nasušne čovjekove potrebe da osvijesti i spozna svijet oko sebe. Put kojeg smo svi prošli i kojim prolazimo. Ili, kako se to lijepo kaže – put spoznaje svoje božanske biti.

Taj se put na individualnoj razini donekle razlikuje od pojedinca do pojedinca, ovisno o njegovom duhovnom razvoju, ali na kolektivnoj razini čovječanstva možemo podvući jedan zajednički nazivnik, bez obzira na stupanj osviještenosti, a to je ono univerzalno pitanje:

“Tko sam ja?”

Odgovor koji bi mogao biti najbliži istini je taj da smo mnogo više i šire od onoga što sada možemo zamisliti (ili što kaže autor po meni najljepših “autorskih” tarot karata, A.Crowley, -

“Svaki muškarac i svaka žena je zvijezda”).

Ne znam je li vas taj odgovor zadovoljio. (Za autoricu ovog članka je to i životni credo.) 

Ali, vratimo se na “početak”.

Trebali smo se prvo odvojiti, jer jedino tako na temelju zakonitosti proizišlih iz svijeta dualnosti možemo spoznati našu ulogu u svijetu, shvatiti međupovezanost svega postojećeg i spoznati jednost (alkemijski proces opisan tarot arhetipom Ljubavnici i Umjerenost).

Znači, spoznati naše sudjelovanje u međuodnosnoj igri kreacije.

To bi već mogli nazvati “višim” evolutivnim stadijima ljudske psihe koja prolazi kroz daljnje faze razvoja, a time i vlastite spoznaje kroz trostrukost (trojstvo - prisjetimo se religijskih i mitskih elemenata), četverostrukost, peterostrukost, itd…Ali, to je već druga tema.

 Važno je prisjetiti se čovjekove sposobnosti i dovitljivosti da iz svega, ali doslovno iz svega što ga okružuje, može iščitavati što se zbiva s njime i njegovom psihom.

Mi jesmo u odnosu sa svime što nas okružuje i u svakom tom odnosu ostavljamo ili bolje rečeno širimo ozračje našeg koda ili šifre.

Možemo to reći i jezikom fizike, zračimo našu vibraciju koja neminovno dolazi u kontakt i suodnos s vibracijama iz našeg okruženja.

Energije se međusobno privlače ili odbijaju. Iz tog odnosa stvara se jedno posebno i samo nama jedinstveno energetsko polje (stanje), koje dok traje, ostavlja traga na cjelokupnu energetsku sliku tog trenutka.

Gledali mi u zvijezde (energetsku sliku trenutka rođenja), u tarot karte (energetsku sliku našeg duševnog stanja), u talog kave, u ptice koje lete, u naša dnevna zbivanja ili u šarenicu oka, svugdje smo prisutni, jer naprosto drugačije ne može biti.

Misao je energija.

Tamo gdje usmjerimo našu pažnju i naše misli, tamo smo energetski prisutni. I ne zaboravimo, energetski djelujemo!

 Tarot karte su par excellence sredstvo za iščitavanje vlastite psihe.

Govore nam jezikom simbola i arhetipskim slikama.

To su “energetske mašine” koje je ljudska svijest stvarala eonima i koje nadilaze naše linearno pismo i jezik, a što se odražava i na način razmišljanja (korištenje lijeve strane mozga).

Riječi su nedostatne za opisivanje “stanja” u kojem se nalazimo. Vrlo su šture.

Simboli su bremeniti sadržajem, puni asocijativnih slika i pojmova (desna strana mozga) koji mnogo bliže odražavaju naše psihičko stanje.

To je stanje koje je obojeno emocijama, mislima, stečenim iskustvima, stavovima i vjerovanjima, nasljednim čimbenicima, kulturološkim i civilizacijskim obilježjima, i svim onim svjesnim i nesvjesnim utjecajima iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te još mnogo više.

Jezik simbola mnogo je pogodniji za razgovor sa samim sobom i čovjek još uvijek rado poseže za tom “abecedom” ljudske psihe, koja ima posebno mjesto i u našim snovima.

Simbole možemo slobodno nazvati “vojskom spasa”.

Možda ste i sami primijetili, da u problematičnim životnim situacijama intenzivnije sanjamo i da nam snovi vrve od “simboličkih” događanja koja su najčešće odrazom naših strahova, strepnji, iščekivanja i nadanja. Čini nam se da više sanjamo.

Također i u našim dnevnim zbivanjima primijetit ćemo više podudarnosti i sinkronih zbivanja u naoko nepovezanim događajima i situacijama.

Osjetit ćemo da se naša intuicija pojačala. Sve to možemo zahvaliti onom dijelu naše psihe koji je zadužen da povrati ravnotežu u naš psihički život.

To se javlja u trenutku kada nam racionalno razmišljanje ne donosi zadovoljavajuće rješenje problema, a kojeg naša dnevna svijest nije u stanju razriješiti, jer to i nije posve njezino područje.

Svaki problem se očituje i u nekom svom vidljivom obliku. Bolest, nedostatak novca, neuspjeh u nekom projektu, problemi u partnerstvu itd.

Dnevna svijest može poduzeti neke racionalne i konkretne radnje za “saniranje” vidljivih posljedica problema, ali intuitivan pristup je onaj koji će se približiti stvarnom uzroku i to pomoću promatranja i osluškivanja jezika simbola, koji nam govori kroz snove i stanja povišene osjetljivosti.

Psiha se koristi svim sredstvima koja su joj u tom trenutku dostupna da bi se mogla izraziti i ponovno uspostaviti potrebnu ravnotežu.

Tarot je također jedno od tih sredstava.

 Uzmimo, primjerice, osobu koja ima neuspješne partnerske odnose. Osoba, koju partneri “ostavljaju” zbog druge osobe, ili nekog drugog vidljivog ili nevidljivog razloga.

Osoba se osjeća žrtvom izvanjskih okolnosti, žrtvom nečega što joj drugi rade i gdje ona nema nikakvu kontrolu nad situacijom.

Kakvo bi moglo biti “racionalno” rješenje situacije za tu osobu? 

Potražiti drugog partnera koji možda neće biti kao bivši?

Možda će sljedeći put biti onaj pravi, onaj koji neće iznevjeriti njezina iščekivanja.

Možda će ovog puta imati više sreće.

Ali postoji vrlo velika vjerojatnost da će osoba i u sljedećoj partnerskoj vezi doživjeti slično razočaranje.

Ono što za tu osobu može biti veliki pomak u njezinim partnerskim odnosima je osvještavanje onoga što se s njome zbiva.

Koji su to elementi njene psihe koji joj privlače upravo ovakva iskustva?

Jesu li to strahovi proizišli iz vlastite nesigurnosti i vlastitog gubitka vjere i ljubavi za samu sebe?

Osoba s takvim “naslijeđem” ne može ni prihvatiti mogućnost da bude voljena i da zaslužuje ljubav, jer je ne osjeća ni prema sebi.

Ona neće širiti vibraciju ljubavi i prihvaćanja, jer to nije njeno stanje.

Znači njena energetska slika ili stanje je nešto posve suprotno.

I sve dok se to ne promijeni ona će stalno iznova privlačiti ista ili slična iskustva u svoj život. 

 Naši pojmovi o tome što je to sreća uvelike se razlikuju od osobe do osobe.

Na te stavove utječu naša i tuđa iskustva, te odgoj i okolina.

Netko tko po našem sudu ima nesređen ili nezadovoljavajući život, a što se “objektivno” manifestira kroz vidljive probleme, ne mora osobno imati doživljaj nezadovoljstva svojim načinom života.

Ono što predstavlja “barometar” našeg vlastitog zadovoljstva je upravo onaj unutarnji mir u dijelu našeg bića kojeg intuitivno osjećamo kao naše središte, gdje valovi i valići uzburkanog mora našeg uma ne dotiču tu duboku oceansku tišinu.

Gdje se osjećamo ugodno.

Gdje sva zbivanja doživljavamo i kao subjekt i kao promatrač.

Gdje se možemo odvojiti i promatrati predstavu svog života, i ako to zaželimo, upotrijebiti već spomenutu redateljsku palicu.

Gdje kriterij naše sreće neće biti tuđe mišljenje ili ono što su nas naučili da je poželjno ili ispravno, već onaj naš nepokolebljivi osjećaj da smo upravo tamo gdje moramo biti i da se zbog toga dobro osjećamo, bez obzira koliko se brodica nasukalo ili potonulo na nemirnom moru našega života.

Zato, i svaki najmanji korak na putu samospoznaje, doista je velik korak za nas.

Korak koji nas ispunjava osjećajem svrhe. To su naše vlastite pobjede.

I što dalje idemo to je put zanimljiviji i izazovniji. Sa svakim odškrinutim vratima geometrijskom progresijom otvaraju se nova.  

Spomenimo još i uloge koje u životu nosimo i u određenim prilikama igramo.

To bi se moglo usporediti s 22 “uloge” koje opisuje tarot u svojim likovima.

Od lude, mađioničara, majke, oca, zaštitnika, učitelja, ljubavnika, savjetnika, avanturiste i niza drugih “persona ili maski” koje su sve zajedno sadržajem naše psihe, jer one su nam potrebne.

Mi smo i roditelj i dijete. Dijete smo svojim roditeljima, a roditelj svojoj djeci.

Te nam uloge pomažu da učinkovitije djelujemo u interakciji s drugim ljudima.

Nekima ćemo mnogo bolje poslužiti kao učitelj, nekima kao prijatelj ili zaštitnik.

U neke smo uloge stavljeni samim svojim rođenjem, i to ne bez razloga.

U ovom se slučaju uloga ili persona ne smije pomiješati s uvriježenim shvaćanjem da je to nešto prikriveno ili nešto umjetno.

Mi u svakom odnosu poprimamo “personu” koja nam najviše odgovara. Ali se isto tako i ne snalazimo u svim ulogama podjednako dobro.

Zašto smo uspješniji kao učitelj nego kao roditelj, ili bolji prijatelj nego ljubavnik?

To je tema koja nam isto može donijeti vrlo duboke uvide o sebi i tu nam također može pomoći slikovni jezik naše podsvijesti – tarot.

Na kraju, možemo zaključiti da tarot i dalje privlači čovjekovu pažnju i zanimanje, koje ne opada, već sasvim suprotno, raste.

Sve je više ljudi koji imaju potrebu da posvete pažnju svojoj psihi i da razumiju procese koji se u njima odvijaju. 

U svojoj uspješnici “Joy’s Way” liječnik i spiritist W.Brugh Joy opisuje svoju očaranost tarotom: 

“Tarot je izniman učitelj, kako njegov korisnik širi svoju svjesnost tako tarot odražava tu ekspanziju….Tarot je jedan od najboljih alata koje poznajem za brze uvide u vlastite motive, vremenske i prostorne odnose…za preispitivanje emocija, povećavanje intuitivnih sposobnosti, preustrojavanje vlastitih sustava vrijednosti i za početni pristup višim univerzalnim razinama svjesnosti….”

 Neki pisci gledaju na tarot kao na oblik “ezoterijske psihologije” i nije toliko čudno da su se mnogi psiholozi poslužili kartama kao metodom za poticanje klijentovih uvida o sebi.

Profesorica antropologije, Angeles Arrien, kaže:

“ U osnovi je tarot ezoterijska psihologija, znanost koja simbolično prikazuje preko vizualnih simbola vjerodostojan zapis mogućih poznatih iskustava….”

 Tarot je mnogo više od sredstva divinacije, a što je danas njegov najčešći vid uporabe.

On je savršeno sredstvo za naše vlastito suočavanje s nepoznatim dijelovima našeg bića.

Cilj i svrha tog razgovora sa samim sobom je otkrivanje tih dijelova i njihovo osvještavanje, tako da oni postaju baštinom našeg svjesnog bića, te da našim životima ne upravljaju nesvjesni porivi, već da povratimo moć i preuzmemo odgovornost za svoj život.

 

Maja Cvjetanović Laboš - učiteljica tarota (napisano 2000.g)