RASKOL KRALJEVSTVA

(Prva knjiga o Kraljevima 11, 23 – 12, 20 )

 

Velike građevine koje Salomon gradi iziskuju velik broj radnika.

Stoga su muškarci iz njegova naroda morali na prisilan rad. 30 000 muškaraca poslao je u Libanon, gdje se njih 10 000 izmjenjivalo svaki mjesec u sječi cedrove šume i transportu drva.

Istovremeno je 150 000 muškaraca radilo u kamenolomima i transportiralo kamenje.

Taj prisilni rad zahtijevao je cjelokupnu radnu snagu Izraela, pa dolazi do pobune i zavjere, jer je po izraelskom vjerovanju kralj sluga narodu, a ne obrnuto.

Salomona nasljeđuje njegov sin Roboam.

Izraelska su se plemena okupila u Šekemu da ga postave  za kralja. Ovako mu rekoše:

 

Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu, teški jaram koji metnu na nas.  

1 Kr 12, 4

 

Ali Roboam nije mario za savjet starješina:

 

Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.

1 Kr 12, 14

 

Nakon toga se od njega odvojilo deset plemena i proglasilo svoju nezavisnost.

Za kralja su izabrali Salomonova službenika Jeroboama koji se bio pobunio protiv Salomona.

To dovodi do podjele kraljevstva. Otad (od 932. g. pr. n. e) postoje dva kraljevstva: Sjeverno kraljevstvo koje je zadržalo ime Izrael, a glavni mu grad kasnije postaje Samarija, i Južno, koje zadržava svoje ime Juda (Judeja), a prijestolnica mu ostaje Jeruzalem.

 

BIRANJE JEROBOAMA ZA KRALJA

 

Još dok je Jeroboam bio Salomonov službenik, susreo ga je prorok Ahija, svukao pred njim svoj ogrtač i rasparao ga na dvanaest dijelova. Zatim je rekao Jeroboamu:

 

Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Evo ću istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena. On će imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih. To je zato što me ostavio...i ne hodi više mojim putovima...niti izvršava moje...naredbe kao što je činio njegov otac David. Ali mu neću iz ruke uzeti sve kraljevstvo...Ali ću uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi ću ga dati, to jest deset plemena. Tebe ću uzeti da kraljuješ...

     1 Kr 11, 31 - 37

 

(Roboam, Salomonov sin prouzročio je svojom politikom „željezne ruke“ raskol kraljevstva. Poput svog oca Salomona, samo još intenzivnije, razvija se Roboam u kralja kakvi su u to vrijeme bili uobičajeni. Izraelski kralj trebao se, međutim, brinuti za svoj narod i služiti mu u Jahvino ime.)

 

(Već je Salomon za utvrđenje i izgradnju Jeruzalema zahtijevao velike žrtve od svog naroda. Potreban materijal uvozio je iz stranih zemalja, kao npr. cedrovinu iz Libanona)

 

(Takva častoljubiva i slavohlepna politika značila je za narod podjarmljenost i teški prisilni rad, tako da on gubi svoju samostalnost i slobodu.)