DAVID, KRALJ IZRAELA
(Druga knjiga o Samuelu 2, 1 – 11; 5 – 7)
Filistejci ne mogu dugo odolijevati Davidovo moći: on ih na koncu progoni iz svog kraljevstva i otada nemaju više nikakvu ulogu u povijesti te zemlje.
Nakon Šaulove smrti David odlazi u Hebron, gdje ga pleme Juda pomazuje za kralja. Šaulov sin Išbaal postaje kraljem ostalih izraelskih plemena. Sedam godina nakon njegove smrti narod dolazi Davidu zahtijevajući od njega da im bude kralj:
Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jakov ti je rekao: „Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!“…Kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
2 Sam 5, 2 s
Sad su sva plemena ujedinjena u jednom kraljevstvu.
David za prijestolnicu izabire Jeruzalem, grad Kanaanskog naroda, Jebusejaca.
Daje mu ime „Davidov grad“, proširuje ga, gradi bolje utvrde i podiže palaču.
Za Filistejce je Davidova moć izazov: napadaju ga dvaput, ali ih David na koncu ipak potuče.
Tada david stvara od jeruzalema i vjersko središte kraljevstva.
Doprema iz malog mjestanca Baala gotovo zaboravljeni Zavjetni kovčeg i postavlja ga u šator.
Zajedno s Izraelćanima i njihovim ženama David prati kovčeg, raspojasano plešući i pjevajući.
Njegova žena Mikula osuđuje takvo ponašanje i Davidov predani ples pred Kovčegom.
David joj odgovara:
Pred Jahvom ću igrati! I još ću se dublje poniziti! Bit ću neznatan u tvojim očima…
U Jeruzalem je stigao Zavjetni kovčeg sa zakonskim pločama koji predstavlja svjedočanstvo Saveza između Jahve i Izraela.
David svira psaltir (vrsta citre).
Tako Davidov grad postaje središtem izraelske vjere.
Svi Izralećani hodočaste onamo da bi prinosili žrtve Jahvi i molili mu se.
Nakon pobjede nad okolnim narodima (Aramom, Amonom, Moabom i Edonom) i podjele svog velikog kraljevstva, David je poželio Jahvi sagraditi dom, ali on to odbija.
On će izgraditi „dom“ Davidu i njegovim potomcima, tako što će njegov rod vječno vladati Izraelom.