SAMUEL
(Prva knjiga i Samuelu 1 – 3)
U Rami žive Elkana i Ana.
Veoma se vole, ali ostaju bez poroda.
Svake godine odlaze na žetvenu svečanost u šilo, gdje je Jahvino svetište, da mole i prinesu žrtve.
Ali ona ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred jahvu…I ojađena u duši pomoli se Ana jahvi, plačući gorko. I zavjetova se ovako: „Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje…i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati jahvi za sve dane njegova života.
1 Sam 1, 9 - 11
Ana se radosna vrati kući.
U toj godini zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjene ime Samuel.
U znak zahvalnosti ispjeva ovu pjesmu:
Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj. Nitko nije svet kao što je jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što je Bog naš (…)
Lomi se luk junacima, nemoćni se snagom opasuju. Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi.
1 Sam 2, 1 – 5
Nakon što ga je odbila od prsiju, povede Ana Samuela u Šilo, gdje je bilo svetište i gdje je Samuel odrastao u službi svećenika Elija
.
Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta. No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi – oći su njegove počele slabiti, te više nije mogao vidjeti – svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen, i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. I Jahve zovnu: „Samuele! Samuele!“ A on odgovori: „Evo me!“
1 Sam 3, 1 – 4
Samuel misli da ga to Eli zove, sve dok Eli nakon trećeg puta ne shvati da to Samuela zove Bog.
Otada se Bog ponovo počne objavljivati Izraelu preko Samuela i njegove riječi.
I dođe jahve i stade, i zovnu kao prije: „Samuele! Samuele!“ A Samuel odgovori: „Govori, sluga tvoj sluša.“
Tada Jahve reče Samuelu: „Evo, učinit ću nešto u Izraelu da će oba uha zujati svakome koji čuje.“
1 Sam 3, 11
bglavac
irida
