IZRAEL U EGIPTU

(Knjiga Izlaska 1 – 2)

 

U 13.st. p. n. e. u Egiptu još uvijek žive potomci Jakova i njegovih sinova.

Novi je faraon u strahu da bi taj strani izraelski narod mogao ugroziti njegovu vlast, pa ih počinje progoniti.

Kad su se gradila oba nova grada, Pitom i Ramzes, oni su morali na prisilni rad.

Usto Ramzes Egipćanima izdaje nalog da se svaki novorođeni hebrejski dječak baci u Nil, želeći tako zaustaviti prirast hebrejskog pučanstva.

Mojsijeva majka skriva svog sina tri mjeseca, no u velikom je strahu da ga Egipćani ipak ne otkriju.

Stoga uzme košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom, položi dijete u nju i ostavi ga u trstici na obali Nila.

 

 

Starija Mojsijeva sestra ostane u blizini da vidi što će se dogoditi s djetetom.

 

 

Uto dođe faraonova kći sa svojim sluškinjama da se okupa u Nilu.

 

 

Kad spazi dijete kako plače, sažali se na nj, i odluči ga uzeti.

Tada se približi Mojsijeva sestra i predloži joj da joj među Židovkama nađe dadilju.

 

Kad je dijete odraslo, ona ga dovede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije  „jer sam ga – reče – iz vode izvadila“

Izl 2, 10

 

I tako Mojsija othrani vlastita majka, dokle god je sisao, a zatim ga preuzme faraonova kći.

Mojsije raste i sluša o bijedi svoga naroda.

 

 

Kad jednog dana ugleda kako egipatski nadzornik zlostavlja nekog Hebrejca, on ubije nadzornika.

Faraon naredi da se Mojsije ubije, ali on pobjegne u midjansku pustinju.

Ondje živi kod svećenika Reuela, koji mu daje svoju kćer Siporu za ženu.

Mojsije nastavlja živjeti kod njega, čuvajući njegova stada ovaca.

 

 

Faraon Ramzes II

 

Prema predaji Hebrejci su sudjelovali u gradnji gradova pitoma i Ramzesa.

 

Egipatski robovi