Pustinja koju su Izraelci doživjeli kao prijeteću, odrazila se na njihovo poimanje samih sebe.

Oni koji su bježali iz Egipta i lutali pustinjom osjetili su spasonosnu blizinu Boga.

Tako su spoznali svog Boga kao Jahvu, a sebe kao narod kojeg je on izabrao.

Proroci u svojim poslanicama idealiziraju lutanje kroz pustinju kao vrijeme saveza i ljubavi između Jahve i Izraela.

 

 

I dođe mi riječ Jahvina: Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije…Ovako govori Jahve: kakvu nepravdu nađoše vaši oci na meni, te se udaljiše od mene?...Ne pitahu: „Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit se tko nastanjuje?“

U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste, i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.

Jr 2, 1-2, 5-7

 

 

Tako lutanje kroz pustinju također postaje slikom iščekivanja novog, izbaviteljskog Božjeg djelovanja nakon razaranja Jeruzalema.

 

 

U pustinjskom i stepskom bespuću nastanjeni su tek mali plodni otoci.

„Plodni polumjesec“ – taj naziv za plodna područja Bliskog istoka dobro je izabran, jer ako se izuzmu obale Nila i Sredozemnog mora te ravnice koje naplavljuju Eufrat i Tigris, tu nema ničeg osim pustinje i stepe.

 

 

U pustinjskim predjelima uglavnom prevladavaju vapnenac i stijene, a ponekad pješčenjak, sol ili kamen kremenac.

 

 

Plodno tlo je iznimka u tim ogromnim, sušnim, suhim i beživotnim područjima.

 

 

Za Izrael pustinja predstavlja prijetnju. Velika se područja sastoje pretežno od vapnenca kroz koji voda nestaje u dubinu.

U dolinama se, doduše, stvaraju podzemne rijeke, ali budući da nema nikakvih oborina, ta su područja izložena vrućem istočnjaku.

 

 

Sjećaj se svoga puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.

Pnz 8, 2

 

 

U suprotnosti s beskrajnim pustinjama, Kanaan se na svojim granicama doima poput prekrasna vrta.

U Post 2 pustinja slikovito predočava kaos, koji biva nadiđen stvaralačkom snagom Boga. 

 

 

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlji, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.

Post.2, 4b s.

 

 

Tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština. U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao ga ko zjenu oka svoga.

Pnz 32, 9 s.