ADAM I EVA

(Knjiga Postanka 2, 4b – 25)

 

 

U drugoj starijoj priči o stvaranju svijeta čovjek stoji u samom središtu.

Stvaranje Adama i Eve simbolično opisuje tko je čovjek: on je ovozemaljsko biće koje pripada zemlji i živi od Božjeg daha.

Bog mu je stvorio životni prostor, predstavljen slikom vrta usred pustinje, a taj vrt on mora uobličiti i održavati.

Čovjek postiže cjelovitost i puninu u jedinstvu muškarca i žene, koji su jedno drugom potpora.

Bog daje čovjeku nalog, poklanjajući mu tako slobodu da na Božju brižnost da svoj odgovor, da se izjasni za nju ili protiv nje.

 

 

Izgon Adama i Eve

 

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio…da ga obrađuje i čuva.

Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“

I reče Jahve, Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on“…

Tada Jahve, bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

Od rebra…napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:

„Gle, evo kosti od mojih kostiju.

Mesa od mesa mojega!

Ženom neka se zove,

Od čovjeka kad je uzeta!“

Post 2, 7 - 23

 

  

Vrt u Edenu u kojem žive Adam i Eva, simbolizira životni prostor, koji Bog stvara za čovjeka usred kaosa.

 

 

„Adam“ znači „čovjek“, u doslovnom prijevodu „onaj koji je načinjen od zemlje“.

„Eva znači „ona koja daje život“.

Adam simbolizira svakog čovjeka, a Eva ženu koja je zajedno s muškarcem cjelovit čovjek.

Zato i nastaje od Adama.

U hebrejskom se čovjek naziva „ish“, a žena „ishah“.