Biblija je pisana u vremenskom rasponu od 1000 godina.

Pisali su je, dakle, mnogi autori.

Većina njih je ostala nepoznata.

Njima nije bilo bitno da saopće vlastite doživljaje i iskustva, nego da prenesu iskustva svog naroda.

Stoga su skupljali, sređivali i zapisivali sve što se u Izraelu prenosilo usmenom predajom.

 

USMENA I PISANA PREDAJA

 

Preci Izraelćana su nomadi koji svoju vjeru, pravni poredak i povijesno iskustvo ne zapisuju, jer ne žele na svojim putovanjima vući i debele knjige za sobom.

Oni srž onoga što žele prenijeti budućim pokoljenjima sažimlju u priče, mudre izreke, pjesme i molitve.

Tako se to iskustvo usmenim putem prenosi s oca na sina.

Tek nakon njihova trajnog naseljavanja u Izraelu otvaraju se škole na kraljevskom dvoru i kulturno se naslijeđe počinje zapisivati.

 

 

To je razlog što u Bibliji ima knjiga različita sadržaja i iz različitih razdoblja.

Nailazimo na povijesne priče (npr. 1 i 2 Knjiga o Kraljevima 12 – 50), legende i priče (npr. Knjiga o Joni), pjesme (npr. Pjesma nad pjesmama) i poduke (npr. Mudre izreke).

 

Utisnite ove moje riječ u svje srce i svoju dušu; …Poučite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem; kad lijegate i kad ustajete.

Pnz 11, 18 - 19

 

 

ZBIRKA RAZLIČITIH TEKSTOVA I SPISA…

 

Biblijski tekstovi kakve ih danas čitamo, nisu pisani tim redoslijedom.

Većina je knjiga svoj sadašnji oblik dobila tek između 6 i 3 st. pr. n. e.

U 2 st. pr. n. e. su već bile podijeljene na tri velika dijela: Toru (Zakon), Povorke i Spise.

 

 

…NO IPAK JEDINSTVENO DJELO

 

Bez obzira na to kako je nastao, Stari zavjet je jedinstveno djelo, jer na različite načine izražava jednu jedinu vjeru Izraela u jednog i jedinog Boga, Jahvu.

Putem pjesama, priča, molitava i mudrih izreka u tom su nam djelu sačuvana najrazličitija i bogata iskustva s tim Bogom.

 

 

 

Čitanje is slušanje iskustava u Savezu sklopljenom  s Bogom i život pod tim iskustvima jest životni sadržaj svakog židovskog vjernika.