Jeruzalem (u prijevodu: osnivanje Božjeg Salema) leži na malom brežuljku s ruba židovske pustinje.

David je oko 1000. G. pr. n. e. osvojio grad Jebusejaca i učinio ga prijestolnicom svoga carstva.

 

 

On doprema u grad Zavjetni kovčeg u kojem su pohranjene zakonske ploče, učinivši tako od Jeruzalema i vjerski centar izraelskog naroda.

Njegov sin Salomon, pod kojim je Izrael doživio razdoblje mira i gospodarskog procvata, proširio je granice Jeruzalema, poboljšao utvrdni sustav i sagradio Hram izraelskom Bogu Jahvi.

 

 

Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega. Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj.

Ps 48, 2 – 3

 

David je u najsvetiji dio Hrama (Svetinja nad svetinjama) postavio Zavjetni kovčeg, znak Jahvine blizine i vjernosti njegovu Savezu.

Brdo na kojem je izgrađen hram zove se Sion.

586. g. pr. n. e. grad su zauzele trupe babilonskog kralja Nabukodonozora i spalile ga.

Gornji sloj stanovništva je otpremljen u izgnanstvo.

Iz Babilona su se smjeli vratiti tek nakon pedeset godina.

 

Jeruzalem i Hram su uz mnogo truda obnovljeni, ali nikad više nisu dostigli sjaj i ljepotu prvog Hrama.

Nehemija je dao sagraditi nove tvrđavske nasipe-

Izrael više neće postojati kao samostalno carstvo, ali će Jeruzalem ostati stjecište i vjerska domovina svih Židova koji žive raspršeni po cijelom svijetu.

 

 

Obradovah se kad mi rekoše: „Hajdemo u Dom Jahvin!“ Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliven! Onamo uzlaze plemena, plemena jahvina, po Zakonu Izraelovu da slave ime Jahvino.  Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova- molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tene ljube!

Ps 122, 1 - 6