Biblija je najčitanija knjiga svijeta, koja uglavnom govori o povijesti Izraela i životnoj priči Isusa Nazarečanina.
Židovi su potomci Izraela. Oni vjeruju da je Bog izabrao njihov mali izraelski narod i objavio se ljudima za vrijeme njihove povijesti, što su i zabilježili u svojoj svetoj knjizi.
Kršćani vjeruju da se Bog nije objavio samo u izraelskoj povijesti, nego da je to posljednji put i konačno učinio preko Isusa, Židova iz Nazareta, koji je živio otprilike prije 2000 godina.
Tako je židovska sveta knjiga ujedno i njihovo Sveto pismo, samo što ga oni nazivaju Starim zavjetom.
Osim Starog zavjeta njihova Biblija obuhvaća Novi zavjet, u kojem su zapisali svoju vjeru u Isusa.
Osim Židova i kršćana za Bibliju se zanimaju i drugi.
Ona je oduvijek nadahnjivala pjesnike, kipare, slikare, pisce i mislioce, jer prenosi vrijedna ljudska iskustva.
Jedna stranica iz Gutembergove Biblije, prve tiskane knjige (oko 1450.)
STARI I NOVI ZAVJET (TESTAMENT)
Riječ „testament“ ovdje nema uobičajeno značenje „posljednje volje“.
Izvedena je iz latinske riječi „testamentum“, što znači „savez“.
Za kršćane je Stari zavjet svjedočanstvo Božjeg saveza sa svim ljudima, ostvarenog preko Isusa Kriste.
Želio bih da Biblija bude prevedena na sve jezike svijeta, da je ne čitaju i razumijevaju samo Škoti i Irci, već i urci i Arapi.
Želio bi da seljak o njoj pjeva za svojim plugom, da tkalac pjevuši njezine riječi u ritmu svog kolovrata i da putnik zaboravi na svoj umor, uvijek iznova čitajući njezine priče.
Erazmo
U Kumranu kraj Mrtvog mora
U srednjem su vijeku redovnici u samostanima bibliju na pergamentu.