Ono što kažem apsolutno je puno života, svježe je i mladenačko.

Nije tradicionalno, to je posve jedan drukčiji fenomen – i mora tako biti.

Jer sveti tekstovi koji su pisani prije tri tisuće godina bili su namijenjeni ljudima za koje su pisani.

Ta filozofija više ne djeluje u svijetu.

Kažem vam – ti tekstovi odgovarali su tadašnjim ljudima, oni nisu bili pisani zbog vas.

Između vas i onih tekstova zjapi provalija od tri, četiri ili pet tisuća godina.

Oni su za vas potpuno nevažni.

Bilo bi apsurdno oslanjati se na njih, kao da se netko tko proučava fiziku zaustavi na Newtonu i nikad ne stigne do Alberta Einsteina.

TI sveti tekstovi ne mogu odgovarati živim ljudima. Oni se ne mogu razvijati.

Zbog toga su u drevna vremena mnogi učitelji uporno zahtijevali da se njihove izjave ne zapisuju, kako bi oni mogli rasti.

Učitelji bi davali poruke svojim učenicima, a učenici bi živjeli u različitom svijetu.

Učitelji bi otišli, a učenici bi naučavali druge ljude na svoj vlastiti način.

Mnogo toga su mijenjali jer i ljudi su se promijenili, situacije su drukčije.

No kad jednom napišete knjigu, ona postaje fiksna, postaje zamrznuta.

Nitko je više ne može promijeniti.

Ako to netko i učini, tada će se štovatelj te knjige vrlo naljutiti.