Nikifor je rođen kao plemić, a njegov otac Teodor je bio visoki činovnik na carskom dvoru, i bio je veoma bogat. Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac, ali je ostavio dvor i udaljio se do obale Bospora i tamo sagradio manastir.

Manastir mu se ubrzo napunio monasima, a on je upravljao manastirom ne primajući monaštva pod izgovorom da je nedostojan, iako je kršćanskim životom služio kao uzor monasima. Učestvovao je prije toga na Sedmom vaseljenskom saboru kao mirjanin (svjetovnjak), po volji cara i patrijarha, i istakao se na saboru svojim izvrsnim poznavanjem Svetog Pisma.

Kada je umro patrijarh Tarasije, Nikifor je izabran za patrijarha i protiv svoje volje.

Odmah po izboru primio je monaški čin i sve ostale činove redom.

Ustoličen je u Svetoj Sofiji kao patrijarh 806. godine.

To je bilo za vrijeme vladavine cara Nikofora, koji je ubrzo potom otišao u rat protiv Bugara i poginuo. Njegov sin Stavrakije vladao je samo dva mjeseca prije no što je iznenada umro.

Poslije ovoga carem je postao Mihailo I Rangabe, ali vladao je samo dvije godine, dok ga Lav Jermenin nije zbacio sa prijestolja i prognao.

Kada je Lav došao na prijestolje, poslao mu je patrijarh knjigu o Pravoslavnom Vjeroispovijedanju da potpiše (po običaju svih bizantijskih careva, što se smatralo zakletvom da će braniti pravoslavlje.)

Car nije potpisao knjigu, nego je taj čin odložio do krunidbe.

Kada ga je patrijarh Nikifor krunisao, on je odbio potpisati ovu knjigu, i ubrzo se saznalo da je ikonoborac.

Patrijarh ga je pokušao posavjetovati i povratiti ortodoksiji, ali u tome nije uspio.

Car je nasilno prognao Nikifora na Prokonidu gdje je u bijedi proveo trinaest godina.

Umro je u izgnanstvu 827. godine.

Kao patrijarh upravljao je Crkvom devet godina.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 13. marta i 2. juna po crkvenom, a 26 marta i 15 juna po gregorijanskom kalendaru..

Povijesna djela

Svojim kronološkim djelima patrijarh Nikifor svakako se pokazuje bolji kao teolog nego kao povjesničar.

Njegovo djelo Kronografski pregled (Χρονογραφικὸν σύντομον) je zapravo siromašna kronološka tabela od Adama i Eve do 829. godine, koja je kasnije bila mnogo korištena, također različito nastavljana i interpolirana. Značajniji je tzv. Brevijarij (lat. Breviarium) odnosno Kratka povijest (Ἱστορία σύντομος), gdje se prikazuje vrijeme od 602. do 769. godine, pisan na popularan način, koje pokazuje veliko zanimanje za kuriozitete, kao i za biografske i crkvene pojedinosti. Ovo djelo, u kome su obrađeni za nas izgubljeni izvori 7. i 8. Vijeka predstavlja veliku vrijednost kao izvor.