Upisao:

mlabos

15. kolovoza 2019.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

748

PUTA

Sunčana božanstva

Od malih nogu ljudi XXI. stoljeća uče da planeti kruže oko Sunca, da mu je polumjer 109 puta veći od Zemljinog, da se sastoji od vodika i helija u stanju plazme… Znamo da bez Sunčeve energije ne bi bilo osnovnih životnih procesa na Zemlji. Stari su narodi bili svjesni važnosti Sunca za Zemlju i sva bića na njoj. Međutim, značenje Sunca nije vezano samo za fizički opstanak, već i za duhovni razvoj. Suncu posvećena božanstva imala su središnje mjesto u panteonu mnogih drevnih kultura…

S pravom ga nazivaju svjetlom, razumom, vladarom svemira.

Hermes Trismegistos imenuje ga vidljivim bogom, a Sofoklova Elektra kaže za njega da je svevideći.

Tako Sunce sjedi na kraljevskom prijestolju, vladajući nad svojom djecom, planetima koji kruže oko njega…

Nikola Kopernik

Od malih nogu ljudi XXI. stoljeća uče da planeti kruže oko Sunca, da mu je polumjer 109 puta veći od Zemljinog, da se sastoji od vodika i helija u stanju plazme…

Znamo da bez Sunčeve energije ne bi bilo osnovnih životnih procesa na Zemlji.

Stari su narodi bili svjesni važnosti Sunca za Zemlju i sva bića na njoj.

Međutim, značenje Sunca nije vezano samo za fizički opstanak, već i za duhovni razvoj.

Suncu posvećena božanstva imala su središnje mjesto u panteonu mnogih drevnih kultura…

Egipat

Himna Rau

Moćan je Ra, visoko je Ra, živ je Ra, velik je Ra.
O dobrotvorni, blistavi, plamteći,
Ti izlaziš na istoku i penješ se k vrhuncu neba,
bogovi i ljudi kliču Ti od radosti.

Ti si stvorio zemlju i hranu za stoku i biljke koje hrane ljude.
Ljudi su nikli iz Tvojih očiju.
Pozdravljamo Te, hvalimo Te jer boraviš među nama;
na koljenima smo pred Tobom jer si nas stvorio.
Blagoslovljen si od svih stvorenja, obožava Te sve što živi,
čitavim prostranstvom zemlje, u zraku, u dubinama morskim.

Bogovi se klanjaju pred Tvojom svetošću.
Srca se vesele da se pojave pred onim koji ih je stvorio
i da kažu: idi u miru, oče svih bogova,
Ti koji si razapeo nebo, rasprostro zemlju,
stvoritelju bića, graditelju stvari,
kralju samovlasni, poglavaru bogova…

Bog Sunca u starom Egiptu bio je Ra (Re ili Phra), a predstavljao je Sunce stvoritelja. Ra je onaj koji daje svjetlo i život Zemlji i čovjeku, a faraon je njegov predstavnik na zemlji, zbog čega je nazivan Raovim sinomili Sinom Sunca.

Mit kaže da se Ra pomalja iza Manu, planine Sunčeva izlaska, i tijekom dvanaest dnevnih sati započinje svoj put barkom Manjet – barkom od milijun godina.

Tijekom dvanaest noćnih sati Ra putuje u drugoj barci zvanoj Mesektet, a njegov neprijatelj Apep (Apofis), zmija koja živi u dubinama nebeskog Nila, nastoji progutati njegovu nebesku barku. Ra uvijek pobjeđuje i baca Apepa natrag u ponor. Tako se Ra svakog jutra ponovno pojavljuje kao novorođeno Sunce.

Egipćani su štovali Sunce u različitim pojavnostima: Khepri (Khepera) je izlazeće Sunce i prikazan je kao skarabej ili kao čovjek s glavom u obliku skarabeja.

Nevidljivi duh Sunca nazivali su Amon. Biće Sunca, Amon-Ra, prikazivali su u obliku krilatog diska, a sam Sunčev disk nazivali su Aton i prikazivali ga kao Sunce koje na krajevima svojih zraka ima ruke.

Grčka

Helije (grč. Helios, lat. Sol) starije je sunčano božanstvo u Grčkoj.

Smatran je bistrim okom olimpskog Zeusa.

Mit kaže da je ujutro izlazio iz zlatne palače na istočnoj obali oceana u zlatnim kolima u koja su bila upregnuta četiri krilata konja i njima je putovao preko nebeskog svoda.

Uvečer je na zapadu silazio u vode oceana gdje se zlatnom lađom vozio natrag u svoju palaču.

Kasnije je kao sunčano božanstvo štovan Apolon.

Bio je sin najvišeg boga Zeusa i titanke Lete.

Rodio se na otoku Delosu gdje se sklonila njegova majka bježeći pred Pitonom, strašnom zmijom s glavom zmaja koju je poslala Zeusova žena Hera.

Kada je odrastao, opremljen oružjem, zlatnom lirom i srebrnim lukom krenuo je u zemlju u kojoj je živio Piton da mu se osveti zbog progona majke.

Pobijedio je neman, a njezino tijelo zakopao u zemlju.

Ime zemlje (Pito) promijenio je u Delfi.

Na mjestu svoje pobjede utemeljio je svetište i proročište u kojem se kroz usta Pitije, delfijske proročice, ljudima objavljuje Zeusova volja.

Proljeće i ljeto provodi u Delfima, a kad se približi zima, odlazi na svojim kolima u zemlju gdje vlada vječno proljeće.

Apolon također putuje nebom u kolima, a vuku ih labudovi.

Smatran je bogom svjetla i Sunca, čuvarom života i poretka, začetnikom ljepote i harmonije bez kojih život ne bi imao smisla.

Apolon voli i nagrađuje dobro, a kažnjava zlo.

Mezopotamija – Babilon

Svi narodi zemlje, tako različiti po svojim jezicima,
Ti znaš njihove brige, Ti gledaš njihove dolaske i odlaske,
Sva živuća bića kliču složno pred Tobom, o Šamaš,
Čitav svemir žedan je Tvoje svjetlosti.

Šamaš (sumerski Utu), bog Sunca, neprijatelj je tame i svih zala što ih tama simbolizira.

Svako jutro pojavljuje se iza planina na istoku i upućuje se na svoje dnevno putovanje u sunčanim kolima koja vuku četiri snažna konja.

U blještavoj svjetlosti polako se uspinje nebom. Kada padne večer, Šamaš usmjerava svoju kočiju prema planinama na zapadu.

Zapadna se vrata otvaraju i on ulazi u dubine zemlje i tako iščezava.

Tijekom noći Šamaš nastavlja svoje podzemno putovanje da bi prije zore ponovno bio na istoku.

U ruci drži ključ istočnih vrata.

On je veliki bog pravde i zahtijeva od vladara ispravnost.

Njegove su glavne osobine snaga i hrabrost, on trijumfira nad noći i zimom.

Njegove bliješteće zrake rastjeruju sjenke zla, a njegova prostrana zlatna mreža hvata sve one koji čine zlo.

Zato nosi naziv Sudac Neba i Zemlje ili Bog Sudac.

Njegov hram u Babilonu nazvan je Kuća suca svijeta.

Prikazivan je kao sudac koji sjedi na tronu držeći u ruci žezlo.

Indija

Nek’ me odasvud štiti istina ove riječi
dokle se prostiru svjetovi i dani:
sve što se kreće osim nje, odmara se,
ali vode i Sunce nikada.

Ni jedan Ti se bezbožnik nikad ne opire
kad si na kolima s konjima krilatim.
Istoku se drugi val okreće, Kralju,
a od vala sjaja dolaziš Ti, o Sunce!

Svjetlom kojim tminu štitiš, o Sunce,
zrakom kojom sav svijet mičeš,
njome od nas glad odagnaj,
i zaborav obreda, bolest, zao san.

Istina, Rg-Veda, X, 37

Velebne zrake sada donose boga
koji poznaje sve što je rođeno,
i svi će moći vidjeti Sunce.

Poput tatova kradu se zvijezde,
a prate ih tmine noćne,
u času kad stiže svevidno Sunce.
…
Ti se dižeš put zbora bogova
i put roda ljudskoga: put svih
da bi svi vidjeli svjetlost nebesku.
…
Kosim pogledom proziruć’ tamu
put njega, sjaja u visini,
mi se vinusmo k Suryi, bogu među bozima,
najvišoj svjetlosti.

Slavopjev Suncu, Rg-Veda, I, 50

Jedno od najvažnijih vedskih božanstava je bog Sunca Surya.

Nebom prolazi u kočiji koju vuče sedam konja ili, kako kaže kasnija predaja, sedmoglavi konj.

U jednom aspektu, Sunce je i Savita (ili Savitr) kojeg nazivaju hraniteljem, poticateljem, bodriteljem, oživljavateljem i pokretačem.

Zovu ga i Vivasvat – Sjajni, što se odnosi na izlazeće Sunce. Kasnije, u hinduističko doba, Surya objedinjuje sva tri božanstva.

Više nije prikazivan kao lijepi zlatni mladić, već tamnocrveni muškarac s tri oka i četiri ruke. I on se vozi zlatnom kočijom koju vuče sedam konja.

Smatraju ga čovjekovim dobročiniteljem, uništavateljem demona i simbolom darežljivosti.

Kina

Drevna kineska predaja kaže da je postojalo deset Sunaca(svako za jedan sat u danu) koja su se prije izlaska kupala u Dolini svjetlosti, na istočnoj granici svijeta gdje je raslo golemo stablo po imenu Po ili Fu-Sang (dudovo drvo).

Devet Sunaca prenoćuje na granama tog stabla, a deseto se uspinje na vrh gdje sjeda u kočiju koju vuku zmajevi (ili konji), a kojom upravlja njegova majka.

Danju kočija polako prelazi nebeskim svodom dok ne stigne do drveta Jokraj planine Yen-Tzu na krajnjem zapadu. Noću se Sunce opet vozi na istok.

Jednoga dana svih se deset Sunaca istovremeno pojavilo na nebu, prijeteći da će svojom toplinom spaliti zemlju.

Tada jeYi, Savršeni Strijelac, napeo svoj čudesni luk i uništio prekobrojna Sunca te tako spasio zemlju od pogibelji.

U času uništenja Sunaca, na zemlju padoše tri sunčana gavrana.

Predaja kazuje da se više Sunaca pojavljuje u teška i zloslutna vremena.

Japan

Izvorno ime Japana je Nippon – Zemlja Izlazećeg Sunca, što prikazuje i japanska zastava.

Smatra se da japanska carska loza vuče izravno podrijetlo od Amaterasu-o-mi-kami, božice Sunca.

Ona je najznačajnije šintoističko božanstvo, a predstavlja snagu svjetla, rasta i plodnosti.

Mit kazuje da se zbog sukoba sa svojim bratom Susanuoom, bogom groma, oluje i kiše, Amaterasu zatvorila u nebesku špilju, zbog čega je svijet utonuo u tamu i hladnoću.

Nastadoše mnoge nevolje za sva bića i vijeće od osam mirijadi božanstava odluči izmamiti Amaterasu iz špilje.

Uspjeli su u tome koristeći zrcalo i bisere.

Zbog toga će ti predmeti, uz mač, postati tri najveća amblema carske moći.

Meksiko

U trenutku stvaranja petog naraštaja čovječanstva, u tami kozmosa sastalo se vijeće bogova da bi odlučili koji će se od njih žrtvovati i postati Peto Sunce.

Jedini i bez oklijevanja javio se Nanautzin – najružniji od svih bogova.

Zbog izgleda bilo mu je najteže postati prekrasnom zvijezdom koja će voditi čovječanstvo. Poveden primjerom Nanautzina, javio se i Tecuciztecatl – lijepi bog kreacije i plodnosti.

Žrtva se sastojala u tome da se kandidat baci u lomaču i iz nje izađe kao nova zvijezda.

Tecuciztecatl je više puta odustajao, dok se Nanautzin bacio bez razmišljanja. Potom je to učinio i Tecuciztecatl.

Na istoku se tada pojaviše Nanautzin kao novo Sunce i Tecuciztecatl kao Mjesec.

Legenda kaže da snaga njihove ljubavi ipak nije bila dostatna pa su se i ostali bogovi bacili u vatru da omoguće novom Suncu i Mjesecu početak kozmičke misije.

Prema legendi Nahua živimo u doba Petog Sunca.

Prije toga postojala su četiri sunca: Zemlje, Zraka, Vatre i Vode.

Peto Sunce je Ollin Tonatiuh – Sunce Pokreta.

Mit kaže da je stvaranje svijeta imalo za cilj izgradnju samoga sebe iznutra ili, kako bi Azteci rekli, stvoriti mudro lice i čvrsto srce.

Maye

U klasičnoj majanskoj civilizaciji bog Sunca nazvan je Ah Kin. Ime mu doslovno znači Onaj od Sunca. Spominje se i pod imenom Kinch-Ahau (Gospodar Sunce).

Njegovi prikazi na zidovima hramova karakteristični su po velikim izbuljenim očima, što je, uz simbole silaska u podzemlje, povezano sa savladavanjem kušnji nakon kojih postaje ratnik: Jaguar Sunce.

Njegova žrtva i pobjeda simbolički su prikazane u svetom nadmetanju loptom – igri pelota.

Inke

Viracocha dodirnu rukom pticu Inti, koja je u svom oku nosila dan i noć, i reče joj: ‘Učini da bude jednako svjetlosti i tame!’ Oči ptice Inti, koje su dotad bile bezbojne, obojiše se tako da se na jednoj polovini njezinih zjenica pojavi žuta boja, a na drugoj plava. Tada sve zasja. Na nebu zablista Sunce, a Mjesec, sav okrugao i plavičast, zauze svoje mjesto pored nove zvijezde…

Viracocha i stvaranje svijeta

Viracocha je stvorio Zemlju i Nebo i nastanio Zemlju ljudima.

Nije bilo Sunca i ljudi su se kretali u tami.

Stoga je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde i naredio im da odu na otok Titicaca na istoimenom jezeru i da se otuda vinu u Nebo.

Kad se Inti, Sunce, u ljudskom liku uspinjao na Nebo, obratio se Inkama i njihovom vođi Mancu Capacu:

“Ti i tvoji potomci bit ćete gospodari i na vama je da podredite brojne narode.

Smatrajte me svojim ocem i bit ćete mojom djecom i štovat ćete me kao svog oca.”

Uz te riječi dao je Mancu Capacu pokrivalo za glavu i stavio mu borbenu sjekiru u ruke.

Inti se smatra božanskim pretkom kraljeva Inka.

Pred smrt bi izgovarali: “Moj Otac me zove da odem k njemu na počinak.”

Sunce je prikazivano kao veliki zlatni disk sa zrakama i ljudskim licem, koji je bio nazivan Apu-Punchau (Glava Dana).

Zanimljivo je da su Inke imali Sunčeve djevice (Acllas), djevojčice koje su čuvale svetu vatru, a bile su predvođene starijim ženama zvanim Mama-Cuna.

Djevojčice su pristupale Djevicama u dobi od osam godina, a vodile su ih i poučavale starije žene sve do njihova izlaska s četrnaest ili petnaest godina, odnosno do udaje.

Inke su vjerovali da Inti, Sunce, nakon prolaska nebom silazi u ocean, a vraća se plivajući ispod zemlje te se tako svakog jutra pojavljuje podmlađene i obnovljene snage.

Rim

Mithra (lat. Mithras) staro je indoiransko božanstvo, čije se ime izvodi iz korijena mihr’, što prema nekim izvorima znači ugovor.

U Rim su ga prenijeli rimski legionari koji su spremno prihvatili tog istočnog boga i njegove misterije.

Mithru ne treba izjednačavati sa sunčevim diskom (koji je bilo nazivan Mithrino Oko), već on predstavlja nevidljivu, nutarnju snagu Sunca.

Mithra je, dakle, Sunce, ali i bog zaštitnik pravde i prisege.

U starom Rimu najčešće je prikazivan u sceni tauroktonije ili žrtvovanja bika koja osim simboličkog značenja ima i svoje astronomsko značenje.

Mithra je bio prikazan kako stoji iza bika, jednom ga rukom držeći za nosnice, a drugom mu rukom probadajući vrat.

Žrtvovanje bika simbolizira žrtvovanje nižeg, animalnog ja koje rezultira oslobađanjem višeg ja u čovjeku.

Kult Mithre, u kojem su mogli sudjelovati samo muškarci, bio je vrlo raširen i praktički je bio posljednji veliki rimski kult prije preuzimanja kršćanstva.

Mithra je obično prikazivan s crvenom frigijskom kapicom i plaštem posutim zvijezdama čiji se nabori šire u polukrug poput nebeskog svoda.

Prema legendi rodio se 25. prosinca, kad Sunčeva snaga opet počinje rasti. Taj dan u Rimu proslavljan je kao Sol Invictus – Nepobjedivo Sunce.

Priredio: Damir Krivdić

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!