Ako sudite nikad ne možete biti u sadašnjosti – uvijek se uspoređujete, uvijek se krećete natrag ili naprijed, ali nikad niste ovdje i sada.
Zato jer je ovdje i sada jednostavno ovdje, ono nije ni dobro ni loše.
I nema načina da se prosudi je li to bolje jer nema ničega sa čim se može usporediti.
Jednostavno je ovdje u svoj svojoj ljepoti.
No sama ideja da se ono procjenjuje ima nešto egzotičnoga u sebi.
Ego mnogo toga poboljša, on živi od poboljšanja.
On vas stalno muči: “popravi se! Popravi se!“ A nema se što popraviti.
Uvijek kada želite osuđivati, odmah ga se klonite. Izostavite ga, on je samo navika. Ne mučite sebe nepotrebno.
bglavac
irida
