Izvana poznajete samo površne stvari. A što se događa u dubini čovjeka?

Netko plače i teku mu suze. Vi to morate gledati, ali vidite samo površinu stvari.

Teško je to protumačiti – jer možda netko plače zbog bijede, možda zbog tuge, a možda plače jer se ljuti.

Možda plače od sreće, možda zbog zahvalnosti.

 

A suze su suze. Nema načina da se one kemijski analiziraju kako bi se otkrilo odakle potječu – da li iz dubine zahvalnosti, iz stanja blaženstva, ili zbog nevolje – jer sve su suze jednake.

One se ne razlikuju po kemijskom sastavu, sve izgledaju jednako dok se kotrljaju niz obraze.

Zato je gotovo nemoguće. Bar što se tiče dubine, nešto izvana zaključiti.

Čovjeka se ne može pažljivo promatrati.

To se može učiniti samo sa stvarima.

Spoznaja dolazi iznutra.

To znači da biste sami morali poznati te suze.

Inače ih nikada ni nećete upoznati. Mnogo toga se može saznati promatranjem i dobro je da promatrate, to je vrlo dobro.

Ali to nije ništa ako se usporedi s onim  što možete saznati sudjelovanjem.