Štovati znači približiti se stvarnosti s dječjim srcem – bez računice i lukavosti, ne analizirajući, puni strahopoštovanja, beskrajnog osjećaja zadivljenosti.

To je osjećaj misterije koji vas prožima, postojanje skrivenoga, spoznaja da stvari nisu onakve kakve izgledaju. Treba znati da je izgled samo vanjština, da se iza izgleda skriva nešto strahovito značajni.

Kad dijete trči za leptirom, ono je ispunjeno štovanjem.

Ili kad najednom naiđe na puteljak i ugleda cvijet – običan poljski cvijet, dijete zastane u dubokom divljenju.

Kad naiđe zmija, iznenađeno je i puno energije.

Svaki trenutak donosi neko iznenađenje, dijete ništa ne uzima kao gotovu činjenicu.

Radi se os stavu štovanja.

Nikad nemojte uzimati ništa kao gotovu činjenicu.

Ako to počnete raditi, vi se smirujete, dijete u vama nestaje, vaše čudo umire, a kad nema zadivljenosti u srcu, ne može biti ni štovanja.

Štovanje znači da je život tako tajanstven da zaista ne postoji način na koji ga možete shvatiti.

Ono nadilazi shvaćanje, sva naša nastojanja ne uspijevaju.

I što više pokušavamo saznati, sve se čini nerazumljivijim.