Osoba koja je sebe 'ubila' predstavlja najveću prijetnju svijetu, i ona je nasilna i destruktivna prema sebi kao i prema svima koje susreće.
Ona može zauzimati položaj malog ili nikakvog značaja, ali isto tako može biti na položaju od najveće važnosti.
Ona može uništiti jedan život, ali isto tako i cijeli svijet.
Nju nije briga za nevolje destrukcije i uništenja koje za sobom ostavlja, već samo za to da utaži svoj nezasitni apetit.... ONA TRAŽI VAS I SVE ŠTO JE VAŠE....
Što drugi kažu!
• Izuzetno destruktivna osoba prikazivat će se ljubaznom i kurtoaznom, te iskazivati ljubav prema obitelji, djeci i životinjama.
Govorit će o svojim idealima i dobrim namjerama.
Ali ne samo to.
Zapravo, ne postoji čovjek koji je u potpunosti lišen bilo kakve ljubaznosti, ili neke dobre namjere.
Da nije tako onda je on na rubu umobolnosti.....Zbog toga, dok vjerujemo da zao čovjek nosi rogove, dotle ga nećemo prepoznati niti otkriti.
Erich Fromm
• Sadistična osoba je sadist jer pati od impotencije srca, nemogućnosti da voli drugoga....Ona kompenzira tu impotenciju strašću da kontrolira druge.
Erich Fromm
• Iscjeljenje se ne može postići, jer je mnogo lakše raniti drugoga nego iscijeliti sebe.
Vernon Howard
• Nisam došao da donesem mir, već mač ......jer čovjekov neprijatelj bit će iz njegove vlastite kuće.
Matej 10:34-36
• Evini nasljednici postepeno su akumulirali toliko moći da unište jedan drugoga u bezbožnom Armagedonu, i poput mjesečara mučnim koracima probijaju se prema planetarnoj ekološkoj katastrofi.
Kako može jedna tako slaba, pet stopa visoka dvonožna životinja, doseći takvu uzvišenost, a u isto vrijeme izazvati toliko pustošenja u tako sićušnom intervalu povijesti Zemlje?
Leonard Schlain
Razlika između kreativnog i destruktivnog čovjeka
'Kreativan' čovjek je živ iznutra i vođen iz unutarnjeg izvora.
Njemu nije potreban vanjski podražaj da se osjeća živim, a njegov odnos prema svijetu je zdrav, dubok i stvaran.
On ima najbolje od oba svijeta (unutarnjeg i vanjskog).
Ima jak osjećaj vlastitog jastva, autonomije i neovisnosti, u pravom smislu te riječi.
On je buntovnik.
On se ne drži stvari i drugih ljudi da bi se osjećao ispunjenim, jer on prirodno nije prazan.
Njegovi odnosi nisu utemeljeni na dinamici moći.
On je prisutan ovdje i sada, cjelovit je i otvoren za promjenu i budućnost.
Probleme doživljava kao izazove i ima jake granice.
On ne manipulira niti vara.
Nikome ne zavidi i preuzima odgovornost za vlastitu sudbinu.
On zna da svijest mijenja stvarnost.
Njegova sreća i njegova patnja, njemu su sveti.
On sebe ne cenzurira, niti ga je briga što drugi rade, misle i čine.
Ono što za njega predstavlja zlo je nedostatak autonomije i vlastite svijesti o sebi.
On vodi, on ne slijedi.
On je u dodiru s istinskim izvorom života koji postoji i teče iz nutrine njegova bića.
Njegova životna energija je njegova vlastita.
On je promjenjiv i sebe svakodnevno 'stvara'. On se stalno razvija.
'Destruktivnom' čovjeku potreban je vanjski podražaj da bi se osjećao živim.
On je emotivno 'mrtav', a bez svijeta stvari i drugih ljudi, njegov život je ništa.
On je duboko ovisan o podražajima koji pune njegov psihički bezdan.
On ne može biti smiren ili sam.
On je ljuska ovisna o 'modi' i konformizmu da bi bio prihvaćen.
U njegovom svijetu izgled i privid su sve.
Njegova iskustva su banalna i usputna.
On glumi i gestikulira, ali zlorabi povjerenje, ljepotu i seksualnost.
Ono što ne može posjedovati ili kontrolirati, on se toga boji.
On traži izvanjske uzroke, i majstor je izbjegavanja odgovornosti.
Ako je osujećen u svojim željama, postaje depresivan, suicidalan i agresivan.
On je ambiciozan, voli se natjecati i patološki je ovisan o pohvalama.
Ekspert je u manipulaciji, licemjeran je i nemoralan.
Drugi ljudi, posebno oni s prirodnom moći i kreativnošću, postaju njegovim plijenom.
Njihov gubitak ili propast, u njemu stvara osjećaj veličine.
On je nesmiljen neprijatelj istinskoj kreativnosti, neovisnosti i autonomnosti.
Njemu ništa nije sveto osim njegovog imidža, uspjeha, posjeda i, naravno, serije destrukcija.
Pripremila Maja Cvjetanović Laboš