PROČITANO

452

PUTA

ŠTO JE PROSVJETLJENJE?

Riječ prosvjetljenje u mislima vam predočava sliku nekakva nadljudskog dostignuća, a egu se sviđa da tako i ostane. A prosvjetljenje je jednostavno prirodno stanje proživljene stopljenosti s Bićem.

Više od trideset godina prosjak je sjedio pokraj ceste.

Jednoga dana naišao je neki stranac.

»Imaš malo sitniša?« promrmljao je prosjak, automatski ispruživši staru bejzbolsku kapu.

»Nemam ništa«, odgovorio je stranac.

Tada ga je upitao: »Na čemu to sjediš?«

»Ni na čemu«, odgovorio je prosjak.

»To je samo neka stara kutija. Sjedim na njoj otkako pamtim.«

»Jesi li ikada zavirio u nju?« upita ga stranac.

»Nisam«, odgovori prosjak. »A i čemu? Ničega nema u njoj.«

»Ipak, pogledaj unutra«, bio je uporan stranac.

Prosjak je uspio odmaknuti gornju stranicu.

Zapanjen, u nevjerici i zanosu, uvidio je da je kutija ispunjena zlatom.

Ja sam taj stranac koji vam nema što dati, koji vam kaže da se zagledate u vlastitu unutrašnjost.

Ne u unutrašnjost bilo koje kutije, kao u ovoj paraboli, nego u unutrašnjost onoga što vam je najbliže: u vlastitu unutrašnjost.

»Ali, ja nisam prosjak«, čujem kako kažete.

Oni koji nisu pronašli vlastito istinsko bogatstvo – radost Bića koja zrači te duboko, nenarušivo spokojstvo koje je posljedica te radosti, prosjaci su, makar imali materijalna bogatstva.

Oni u vanjskom svijetu tragaju za mrvicama zadovoljstva ili ispunjenja, ondje traže potvrdu, sigurnost ili ljubav, a u sebi nose blago koje ne samo da obuhvaća sve te stvari, nego je beskrajno veće od svega što im svijet može pružiti.

Riječ prosvjetljenje u mislima vam predočava sliku nekakva nadljudskog dostignuća, a egu se sviđa da tako i ostane.

A prosvjetljenje je jednostavno prirodno stanje proživljene stopljenosti s Bićem.

To je stanje povezanosti s nečim neizmjernim i neuništivim, nečim što ste, gotovo paradoksalno, u suštini vi sami, a ipak je mnogo veće od vas.

To je pronalaženje vlastite istinske prirode s druge strane imena i oblika.

Ako niste sposobni osjetiti tu povezanost, u vama se budi privid odvojenosti od samog sebe te od svijeta koji vas okružuje.

Tada sebe svjesno ili nesvjesno shvaćate kao izdvojenu česticu.

Javlja se strah, a vanjski i unutrašnji sukobi postaju redovna pojava.

Sviđa mi se Budina jednostavna definicija prosvjetljenja kao »okončanja patnje«.

U tome nema ničeg nadljudskog, zar ne?

Naravno, kao definicija, ta je izreka nepotpuna.

Govori vam samo što prosvjetljenje nije: prosvjetljenje nije patnja.

Ali, što preostaje, ako više nema patnje?

Buda o tome šuti, a njegova šutnja nagovještava da ćete to morati sami otkriti.

On je izrekao negativnu definiciju tako da je um ne može pretvoriti u nešto u što bi povjerovao ili u nekakvo nadljudsko dostignuće, cilj koji bi vam bilo nemoguće dostići.

Usprkos tome što je bio oprezan, većina budista i dalje vjeruje kako je prosvjetljenje rezervirano za Budu, a ne za njih, barem ne u ovom životu.

Biće je vječan, uvijek prisutan, jedan jedini život s druge strane mnoštva životnih oblika što su podvrgnuti rađanju i smrti.

Međutim, Biće se ne nalazi samo s one strane oblika, nego također duboko unutar svakog oblika, kao njegova najskrivenija, nevidljiva i neuništiva suština.

To znači da vam je Biće dostupno kao i vaše najdublje ja, vaša istinska priroda.

No ne pokušavajte ga dosegnuti umom.

Ne pokušavajte ga razumjeti.

Spoznat ćete ga tek kad se um umiri.

Kad ste prisutni, kad vam je pažnja potpuno i snažno usmjerena na sadašnji trenutak, tada Biće možete osjetiti, ali nikada ga ne možete mentalno razumjeti.

Ponovno postizanje svjesnosti o Biću i prebivanje u tom stanju »osjećajne spoznaje« je – prosvjetljenje.