Sjenka

Seks i instinkti su dio arhetipa kojeg zovemo sjenka. On potječe iz naše predljudske prošlosti, životinjske prošlosti, kada se naš život svodio na reprodukciju i preživljavanje, i kada nismo bili svjesni sebe.

 

To je «tamna strana» ega, i zlo kojeg smo sposobni učiniti često je ovdje uskladišteno. Zapravo sjenka nema osjećaj za moralno – niti je dobra niti zla, isto kao i životinje. Životinja je sposobna nježno se brinuti za svoje potomstvo kao i okrutno ubiti zbog hrane, ali ona to ne radi svjesnim izborom. Ona je «nevina».

 

Ali iz naše ljudske perspektive životinjski svijet čini nam se brutalan, nehuman, tako da se naša sjenka pretvara u košaru za smeće za one dijelove nas koje ne možemo posve prihvatiti niti priznati.

 

Simboli sjenke uključuju zmiju (kao u rajskom vrtu), zmaja, čudovišta i demone. Oni često čuvaju ulaz špilje ili prilaz prema vodi (jezeru, moru), što predstavlja kolektivno nesvjesno. Primjerice, san da se borite s vragom zapravo je vaša vlastita borba sa samim sobom!

 

Persona (Maska)

Persona predstavlja vašu javnu sliku. Riječ persona i personalnost (ličnost) proizlaze iz latinskog naziva za masku. Stoga, persona je maska koju na sebe navlačite prije nego što se pokažete vanjskom svijetu. Iako ona započinje kao arhetip, s vremenom prije nego što i sami shvatimo, ona postaje našim najudaljenijim dijelom kolektivnog nesvjesnog.

 

U najboljem slučaju ona je samo «dobar dojam» kojeg želimo ostaviti u ispunjavanju uloga koje nam društvo nameće. Naravno, ona može biti i «lažni dojam» kojeg ostavljamo u svrhu manipulacije drugih ljudi, njihovog mišljenja i ponašanja. I u najgorem slučaju ona može biti pogrešno protumačena, čak i od nas samih, kao naša istinska priroda. Ponekad vjerujemo da smo ono što se pretvaramo biti!

Anima i animus
Jedan dio naše persone je uloga muškog ili ženskog koju moramo igrati. Za većinu ljudi ta uloga je već određena samim spolom. Ali Jung, kao Freud, Adler i drugi, smatraju da smo u svojoj prirodi biseksualni.

 

Kada započinjemo život kao fetusi naši spolni organi još nisu izdiferencirani već postupno pod utjecajem hormona oni postaju muški ili ženski.

 

Isto tako kada započinjemo naš društveni život u dječjoj dobi, mi nismo niti muško niti žensko u društvenom smislu (već smo dijete-srednji rod). Vrlo brzo nakon što prestanemo nositi plave ili ružičaste cipelice, društvo nas vrlo brzo stavi u ženske ili muške kalupe.

 

U različitim društvima razlikuju se i određena očekivanja ovisno jesmo li žene ili muškarci, a prvenstveno se to temelji na našim različiti ulogama u reprodukciji, ali često puta to uključuje još mnogo pojedinosti koje su posve tradicijske.

 

Danas u našem društvu još uvijek ima mnogo ostataka utjecaja tradicionalnog očekivanja za svaki spol. Od žena se još uvijek očekuje da budu više hraniteljice a manje agresivne, dok od muškaraca se očekuje da budu jaki i da ignoriraju emotivnu stranu života.

Za Junga ova očekivanja su samo polovica naših potencijala.

Anima je ženski aspekt  prisutan u kolektivnom nesvjesnom svakog muškarca, a animus je muški aspekt prisutan u kolektivnom nesvjesnom svake žene. Zajedno predstavljaju syzygy. (Nema prijevoda) Animu može personificirati mlada djevojka, spontana i intuitivna, ili vještica, majka zemlja i sl. Ona se povezuje s dubokom emotivnošću i samom životnom silom.

 

Animus se može personificirati  kao mudri starac, čarobnjak, ili često se pojavljuje kao grupa muškaraca. Nastoji biti logičan, racionalan, čak i svadljiv.

 

Anima i animus je arhetip kroz koji općenito komunicirate s kolektivnim nesvjesnim i vrlo je važno stupiti u kontakt s tim dijelom sebe. To je također arhetip koji je velikim dijelom odgovoran za naš ljubavni život.

 

Mi uvijek tražimo našu drugu polovicu u pripadnicima suprotnog spola, kako to sugerira grčki mit. Kada se zaljubimo na prvi pogled  tada smo pronašli nekoga tko osobito dobro «odgovara» našem arhetipu anime ili animusa.