ć
STARAC SA PLANINE GOLIJA ILI MUDROSTI SVIJETA
Iako je ovo izmišljena priča o izvjesnom Lazaru Preljiću sa planine Golije, 89-godišnjaku koji uživa u životu – a zapravo je kolaž poznatih misli iz svjetske literature – vrijedi je pročitati.
Lazar, navodno, britko razmišlja a na pitanje šta je zajedničko svim ljudima na svijetu, on daje sljedeći odgovor:
“Što im je djetinjstvo dosadno, žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo da budu djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.”
Koje bi životne pouke dao djeci?
Starac, osmjehujući se, na to veli:
“Da nauče, da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako nije dobro da se uspoređuju s drugima.
Kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da shvate kako postoje osobe koje ih nježno vole ali to ne znaju da kažu, ni da pokažu.
Da nauče da se novcem može kupiti mnogo, osim sreće.
Da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane a ipak te voli.
Jer, vidi sinko, ljudi će zaboraviti što si rekao, ljudi će zaboraviti i što si učinio ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima probudio”