DUHOVNE PRAKSE ZA UMIRUĆE

Sjećam se kako bi često ljudi posjećivali mog učitelja, Jamyang Khyentsea, jedino da pitaju za vođenje u trenutku smrti.

On je bio toliko voljen i poštovan po cijelom Tibetu, posebno u istočnoj provinciji Kham, da su neki putovali mjesecima da bi ga na kraju sreli i dobili blagoslov samo jedanput prije nego umru.

Svi moji učitelji bi to isto savjetovali, jer je to bit koja se treba kada vi umirete: „Budite slobodni od ovisnosti i nesklonosti.

Čuvajte vaš um neuprljan.

I sjedinite vaš um s Budom."

Cjelokupni stav budizma o trenutku smrti može biti sažet u ovom stihu Padmasambhave iz ciklusa Tibetanske knjige mrtvih:

 Sada kada bardo umiranja sviće nadamnom,

Napustit ću svu pohlepu, žudnju i povezanost,

Ući smireno u čistu svjesnost učenja.

Izbaciti svoju svjesnost u prostor nerođene Rigpe

Dok napuštam to tijelo sastavljeno od mesa i krvi

Znat ću da je bila kratkotrajna iluzija.

 U trenutku smrti, dvije su stvari koje vrijede: sve što smo učinili u našim životima, i u kakovom je stanju um u tom trenu.

Čak i da smo nakupili mnoge negativne karme, ako smo zaista u stanju učiniti promjenu u srcu u smrtnom trenu, to može imati presudan utjecaj na našu budućnost i promijeniti našu karmu, jer je smrtni tren jedna izvanredno moćna prilika za pročišćenje

SMRTNI ČAS

Sjetite se da su sve navike i sklonosti koje su pohranjene u osnovi našeg uobičajenog uma spremne da budu pokrenute od ma kojeg utjecaja.

Isto tako znademo kako i najmanji izazov može ponukati naše nagonske, naviknute reakcije na površinu.

Dalai Lama objašnjava:

 U trenutku smrti u pravilu stavovi dugotrajno bliski uzimaju prvenstvo i usmjeruju naše ponovno rođenje.

Zbog istog razloga, snažna vezanost se stvara za samoga sebe, budući da se bojimo da će naše ja postati nepostojeće.

Ta veza­nost služi kao povezujuća spona za prijelazno-stanje među životima; sklonost za tijelom povratno djeluje kao uzrok uvođenja tijela prijelaznog (bardo) bića.

 Radi toga je naše stanje uma u smrti najznačajnije.

Umremo li s pozitiv­nim stanjem uma, možemo poboljšati naše sljedeće rođenje, unatoč našoj negativnoj karmi.

A ako smo uzrujani i rastreseni, to može imati štetan utje­caj, iako smo mogli povoljno koristiti naše živote.

To znači da zadnja misao i osjećaj koje imamo prije nego umremo ima krajnje moćnu odlučujuću pos­ljedicu na našu neposrednu budućnost.

Upravo kao što je um lude osobe potpuno zaokupljen s jednom fiksnom idejom koja se uvijek ponovno vraća, tako i u trenutku smrti naši su umovi potpuno ozljedivi i izloženi bilo kojim mislima koje nas tada obuzimaju.

Ta posljednja misao ili osjećaj koje imam: mogu postati uvećani izvan svih razmjera i preplaviti naše cijelo opažanje.

Zato učitelji ističu da je odlika ugođaja uokolo nas kada umiremo presudna.

S našim prijateljima i rođacima mi bismo trebali učiniti sve što možemo da potaknemo pozitivne emocije i posvećene osjećaje, kao ljubav, suosjećanje i odanost, i sve što možemo da im pomognemo da „ostave pohlepu, žudnju i ovisnost".