SMRTNI ČAS - Maja Cvjetanović Laboš

DUHOVNE PRAKSE ZA UMIRUĆE

Sjećam se kako bi često ljudi posjećivali mog učitelja, Jamyang Khyentsea, jedino da pitaju za vođenje u trenutku smrti.

On je bio toliko voljen i poštovan po cijelom Tibetu, posebno u istočnoj provinciji Kham, da su neki putovali mjesecima da bi ga na kraju sreli i dobili blagoslov samo jedanput prije nego umru.

Svi moji učitelji bi to isto savjetovali, jer je to bit koja se treba kada vi umirete: „Budite slobodni od ovisnosti i nesklonosti.

Čuvajte vaš um neuprljan.

I sjedinite vaš um s Budom."

Cjelokupni stav budizma o trenutku smrti može biti sažet u ovom stihu Padmasambhave iz ciklusa Tibetanske knjige mrtvih:

Sada kada bardo umiranja sviće nadamnom,

Napustit ću svu pohlepu, žudnju i povezanost,

Ući smireno u čistu svjesnost učenja.

Izbaciti svoju svjesnost u prostor nerođene Rigpe

Dok napuštam to tijelo sastavljeno od mesa i krvi

Znat ću da je bila kratkotrajna iluzija.

U trenutku smrti, dvije su stvari koje vrijede: sve što smo učinili u našim životima, i u kakovom je stanju um u tom trenu.

Čak i da smo nakupili mnoge negativne karme, ako smo zaista u stanju učiniti promjenu u srcu u smrtnom trenu, to može imati presudan utjecaj na našu budućnost i promijeniti našu karmu, jer je smrtni tren jedna izvanredno moćna prilika za pročišćenje

SMRTNI ČAS

Sjetite se da su sve navike i sklonosti koje su pohranjene u osnovi našeg uobičajenog uma spremne da budu pokrenute od ma kojeg utjecaja.

Isto tako znademo kako i najmanji izazov može ponukati naše nagonske, naviknute reakcije na površinu.

Dalai Lama objašnjava:

U trenutku smrti u pravilu stavovi dugotrajno bliski uzimaju prvenstvo i usmjeruju naše ponovno rođenje.

Zbog istog razloga, snažna vezanost se stvara za samoga sebe, budući da se bojimo da će naše ja postati nepostojeće.

Ta vezanost služi kao povezujuća spona za prijelazno-stanje među životima; sklonost za tijelom povratno djeluje kao uzrok uvođenja tijela prijelaznog (bardo) bića.

Radi toga je naše stanje uma u smrti najznačajnije.

Umremo li s pozitivnim stanjem uma, možemo poboljšati naše sljedeće rođenje, unatoč našoj negativnoj karmi.

A ako smo uzrujani i rastreseni, to može imati štetan utjecaj, iako smo mogli povoljno koristiti naše živote.

To znači da zadnja misao i osjećaj koje imamo prije nego umremo ima krajnje moćnu odlučujuću posljedicu na našu neposrednu budućnost.

Upravo kao što je um lude osobe potpuno zaokupljen s jednom fiksnom idejom koja se uvijek ponovno vraća, tako i u trenutku smrti naši su umovi potpuno ozljedivi i izloženi bilo kojim mislima koje nas tada obuzimaju.

Ta posljednja misao ili osjećaj koje imam: mogu postati uvećani izvan svih razmjera i preplaviti naše cijelo opažanje.

Zato učitelji ističu da je odlika ugođaja uokolo nas kada umiremo presudna.

S našim prijateljima i rođacima mi bismo trebali učiniti sve što možemo da potaknemo pozitivne emocije i posvećene osjećaje, kao ljubav, suosjećanje i odanost, i sve što možemo da im pomognemo da „ostave pohlepu, žudnju i ovisnost".