SLIJEPI I HROMI

Postoji jedna stara Sufi-priča:

Jedan slijepac lutao je besciljno šumom. Iznenada posrnu nad nečim što je ležalo na zemlji. Pipajući po zemlji, slijepac otkri, da je to nešto bio čovjek koji je tamo čučao. Taj čovjek je bio hrom, i nije mogao hodati.

Tu obojica započeše razgovor žaleći se jedan drugom na svoje sudbine.

“Tumaram ovom šumom otkad znam za sebe i nikako ne mogu naći  izlaz, jer sam slijep.” – reče slijepi.

Hromi se je isto žalio: ”Ležim ovdje na zemlji otkad znam za sebe i ne mogu naći izlaz iz šume, jer ne mogu ustati.”

I u toj njihovoj priči, hromi iznenada povika:”Shvatio sam!!! Popni me na svoja leđa, a ja ću ti govoriti u kom pravcu da ideš. I tako ćemo zajedno izaći iz šume.”