Ustanovio sam da modernim duhovnim praktičarima nedostaje znanje o tome kako objediniti praksu meditacije sa svakodnevnim životom.

Ne mogu to izreći dovoljno snažno: uklapanje meditacije u djelo je sav temelj i glavni smisao i cilj meditacije.

Nasilje i stres, izazovi i nemiri modernog života čine to sjedinjenje još hitnijim i potrebnijim.

Ljudi mi se žale: „Meditirao sam dvanaest godina, ali nisam se promijenio.

Još uvijek sam isti.

Zašto?"

Zato jer postoji ponor između njihove duho­vne prakse i svakodnevnog života.

Čini se da oni žive u dva odvojena svi­jeta, koji uopće ne nadahnjuju jedan drugi.

To me je podsjetilo na učitelja kojega sam poznavao kada sam bio u školi na Tibetu.

On je bio genijalan u tumačenju tibetanske gramatike, ali jedva je mogao napisati jednu ispravnu rečenicu!

Kako onda dosižemo to sjedinjenje, to prožimanje svakodnevnoga života s mirnim ugođajem i prostornom odvojenošću meditacije?

Nema zamjene za redovnu meditaciju, jer jedino kroz iskrenu praksu počet ćemo osjećati neprestan mir naše prirode uma i na taj način biti u stanju održavati to iskustvo u svakodnevnom životu.

Uvijek govorim svojim studentima da ne izađu iz meditacije suviše brzo: dopustite razdoblju od nekoliko minuta da bi se mir vježbe iz meditacije pomalo uvukao u vaš život.

Kao što je moj učitelj Dudjom Rinpoche rekao: Ne skačite na noge i ne srljajte, nego pomiješajte svoju razboritost sa svakodnevnim životom.

Budite kao čovjek koji je razbio glavu, uvijek oprezan u slučaju da ju netko ne bi dotaknuo."

Tada, nakon meditacije, važno je ne popuštati sklonosti koju imamo kao pouzdan način na koji opažamo stanja stvari.

Kada ponovno uđete u svakodnevni život, dopustite da mudrost, oštroumnost, volja, suosjećanje, fluidnost, prostranost i objektivnost koje vam je meditacija donijela, ispune vaše dan-za-danom doživljavanje.

Meditacija budi u vama jasno uviđanje kako je priroda svega prividna i snu-slična; održavajte to znanje čak u žarištu samsare.

Jedan je veliki učitelj rekao: „Nakon meditacije, trebali biste postati dijete prividnosti."

Dudjom Rinpoche je preporučio: ,,U stanovitom smislu, sve je snu-slično i prividno, ali unatoč tome, voljom nastavite djelovati.

Primjerice, ako hodate, bez nepotrebne važnost ili samo-svjesnosti, bezbrižno koračajte prema slo­bodnoj prostranosti istine.

Kada jedete, jedite vaše negativnosti i iluzije u utrobu praznine, rastavljajući ih u sve ispunjavajući prostor.

A kada idete u zahod, smatrajte sve vaše nejasnoće i ometanja pročišćenim i otplavljenim."

Znači, to što je zaista važno nije samo vježba sjedenja nego daleko više stanje uma u kojem se nalazite poslije meditacije.

To je to mirno i usre­dotočeno stanje uma koje biste trebali produljiti kroz sve što radite.

Volim Zen priču u kojoj učenik pita učitelja:

„Učitelju, kako vi uvodite prosvjetljenje u djelo? Kako ga vi primjenjujete u svakodnevnom životu?"

„Jedući i spavajući", odgovorio je učitelj.

„Ali Učitelju, svatko spava i svatko jede."

„Ali ne jede svatko kad jede, i ne spava svatko kad spava."

Iz ove priče niknula je poznata Zen poslovica: „Kada jedem, jedem; kada spavam, spavam."

Jesti kada jedeš i spavati kada spavaš znači biti potpuno prisutan u svim tvojim djelanjima, a da te niti jedna od smetnji ega ne zaustavi da budeš u tome.

To je objedinjenje.

I ako i istinski želite to dosegnuti, ono što trebate činiti nije samo vježba kao povremen lijek ili terapija, nego kao da je to vaše dnevno podržavanje života ili hrana.

Zato je izvrstan način da se razvije ta snaga objedinjenja vjež­banje u osamljenom okruženju, daleko od stresova modernog života u gradu.

Suviše često ljudi dolaze meditirati nadajući se izvanrednim rezultatima, kao priviđenjima, svjetlostima ili nekim natprirodnim čudima.

Kada se takove pojave ne dogode, osjećaju se krajnje razočarani.

Ali pravo je čudo meditacije običnije a mnogo korisnije.

To je jedva zamjetljiva, istančana promjena, koja se ne događa samo u vašem umu i osjećajima, nego i u vašem tijelu.

Ona je vrlo iscjeliteljska.

Znanstvenici i liječnici su otkrili da kada ste dobro raspoloženi, čak su i stanice u vašem tijelu „veselije"; a kada vam je um u negativnom stanju, tada vaše stanice mogu postati zloćudne.

Cjelokupno stanje vašeg zdravlja uveliko ovisi o stanju vašeg Uma i načinu vašeg bivstvovanja.