Grčki brod Sirakuza, prema nekim izvorima najveći brod sagrađen u antici, s pravom se svrstava u najčudesnija postignuća drevnih brodograditelja.

Naša saznanja o ovom brodu najvećim dijelom dugujemo grčkom piscu Ateneju.

Prema njegovim riječima, Sirakuzu je dao izgraditi Hijeron II., vladar sicilijanskog grada Sirakuze (270. – 215. g. pr.Kr.).

Za izgradnju broda bili su potrebni godina dana i onoliko drvne građe koliko je potrebno za otprilike 60 standardnih brodova, pa je materijal dopreman čak iz Španjolske i Njemačke.

Bio je to neobičan spoj naoružanog luksuznog putničkog broda i super-teretnjaka, dugačak 55 metara i nosivosti do 1800 tona.

Pokretan je s dvadeset redova vesala i tri jarbola, a od oružja, osim kranova za ispuštanje kamenih gromada na neprijateljske brodove, imao je i divovski katapult koji je osmislio čuveni Arhimed.

Treća, najviša paluba bila je namijenjena za oko četiri stotine vojnika smještenih u osam velikih oklopljenih kula.

Na drugoj palubi bile su smještene 142 kabine, namijenjene putnicima prve klase, dok je najniža paluba služila za prijevoz tereta.

Spremnik za vodu bio je fascinantnog kapaciteta od 800 tona, a odmah uz njega nalazio se i spremnik za morsku vodu, kako bi na brodu uvijek bilo svježe ribe.

Bila je tu i konjušnica za dvadeset konja, golema kuhinja opremljena s četiri mlina za brašno i krušnim pećima, kao i mnoštvo ostava za razne potrepštine.

Časnička je paluba imala kupaonicu s tri brončane kade, borilište i šetalište s odrinom i lijehama za cvijeće.

Na istoj palubi nalazilo se i svetište božice Afrodite s podom od poludragog kamena i vratima od cedrovine i bjelokosti.

Putnici su imali na raspolaganju i bogato opremljenu knjižnicu čiji su podovi i zidovi bili urešeni pomno izrađenim mozaicima i ilustracijama priča iz Ilijade.

Upravo zbog svoje impozantnosti, Sirakuza je imala nerješiv problem – bila je toliko velika da ju je od svih luka u Sredozemlju mogla primiti samo jedna.

Stoga je i imala samo jedno putovanje; krcata žitom krenula je od Sicilije prema Aleksandriji, gdje je darovana kralju Ptolemeju koji je smjesta dao nasukati ovog brodskog diva.

Do sredine II. st. pr.Kr. moda gradnje brodova tako velikih dimenzija je nestala, a sredozemni brodograditelji vratili su se izgradnji manjih i praktičnijih projekata.