ŠEST CARSTAVA - Maja Cvjetanović Laboš

Naše ljudsko postojanje nije jedina vrsta karmičke vizije.

U budizmu su ustanovljena šest carstava postojanja: bogovi, polubogovi, ljudi, životinje, gladni duhovi i pakao.

Svaki je posljedica jednog od šest glavnih negativnih osjećaja: oholosti, zavisti, želje, neznanja, pohlepe i gnjeva.

Postoje li ta carstva, u stvari, izvana?

Ona mogu, u biti, postojati izvan granica opažanja naše karmičke vizije.

Nemojmo nikada zaboraviti: ono što vidimo je ono što nam naša karmička vizija dopušta da vidimo, i ništa više.

Baš kao što mi, u ovom trenutku, sa nepročišćenim i nerazvijenim stanjem našeg opažanja, možemo jedino biti svjesni ovog svemira, jedan insekt može vidjeti jedan od naših prstiju kao cijeli krajolik.

Toliko smo drski da vjerujemo samo „vidjeti je vjerovati".

Ipak veliko budističko učenje govori o bezbrojnim svjetovima u različitim dimenzijama - mogli bi čak biti vrlo slični svjetovi, ili samo kao naši - a nekoliko modernih astrofizičara su razvili teorije o postojanju paralelnih svemira.

Kako je moguće da kažemo konačno što postoji a što ne postoji onkraj granica naših ograničenih vizija?

Gledajući na svijet uokolo nas, i u naš vlastiti um, možemo vidjeti da šest carstava jasno postoje.

Oni postoje na način na koji mi podsvjesno dopuštamo našim negativnim osjećajima da stvore i daju definitivan oblik svim carstvima uokolo nas, i da odrede stil, oblik, okus i povezanost našeg života u tim carstvima.

Također opstoje u nutrini kao razna sjemenja i sklonosti različitih negativnih osjećaja u našem psihofizičkom sistemu, uvijek spremni proklijati i rasti, ovisno o onome što utječe na njih i kako mi odaberemo živjeti.

Promotrimo sada kako se neka od tih carstava prenose na svijet i kristaliziraju oko nas.

Glavna je značajka carstva bogova, primjerice, da je lišeno patnje, carstvo nepromjenljive krasote i osjetilnog zanosa.

Zamislite bogove: stasiti, svjetloputi surferi, što šeću plažama i vrtovima preplavljenim bliještećim suncem, slušajući bilo koju muziku koju odaberu, opijeni svim vrstama stimulansa, izvrsni u meditaciji, yogi, tjelovježbi, s mogućnostima samo-unapređenja, ali nikada ne opterećujući svoj um, nikada ne sučeljavajući nikakovu zamršenu ili bolnu okolnost, nikada svjesni njihove istinske prirode, tako anestezirani da nikada ne znaju kakovo je njihovo stvarno stanje.

Ako se neki dijelovi Kalifornije i Australije pojavljuju u umu kao carstvo bogova, onda možete vidjeti carstvo polubogova kako svakodnevno djeluje u intrigama i nadmetanju na Wall Streetu, ili na valovitim trijemovima Washingtona i Whitehalla.

A carstva gladnih duhova?

Ona se događaju gdje god su ljudi, beskrajno bogati, a nikada zadovoljni, koji žude preuzeti ovu ili onu kompaniju, ili koji beskonačno pokazuju svoju lakomost u dvorskim događajima.

Uključite bilo koji televizijski kanal i odmah ćete uletjeti i u svijet polubogova i gladnih duhova.

Odlika se života u carstvu bogova može pričinjati uzvišenija od naše vlastite, ipak nam učitelji kažu da je ljudski život beskrajno više vrijedan.

Zašto?

Zbog činjenice da mi imamo svijest i inteligenciju koje su sirovina za prosvjetljenje, i zbog toga što je patnja koja prožima to ljudsko carstvo, sama po sebi poticaj za duhovnu preobrazbu.

Bol, duboka žalost, gubitak, i neprestana razočaranja svih vrsta su tu zbog stvarne i dramatične svrhe: da nas probude, da nas osposobe i gotovo prisile da izbijemo iz kruga samsare i na taj način oslobodimo našu utamničenu veličajnost.

Svaka je duhovna tradicija isticala da je ovaj ljudski život jedinstven, i ima nezamislivu moć koju obično teško možemo čak početi zamišljati.

Ako propustimo priliku koju nam ovaj život nudi da se preoblikujemo, kažu, moglo bi proći krajnje dugo vrijeme prije nego dobijemo drugu.

Zamislite slijepu kornjaču, koja švrlja dubinama oceana veličine svemira.

Gore iznad nje pluta drveni kolut, bacan amo - tamo na valovima.

Svakih stotinu godina kornjača dođe jednom na površinu.

Biti rođen kao ljudsko biće rečeno je kod budista, teže je nego toj kornjači slučajno izroniti i svoju glavu progurati kroz drveni kolut.

I čak među onima koji imaju ljudsko rođenje, kaže se, oni koji imaju veliku sreću da učine povezanost sa učenjima su rijetki; a oni koji ih zaista prime k srcu i utjelove ih u njihova djela čak i rjeđi, toliko „kao zvijezde na vedrom danjem svjetlu".