SAVRŠEN SVIJET - Maja Cvjetanović Laboš

SAVRŠEN SVIJET

Bože izgubljenih duša, ti koji si izgubljen među bogovima, počuj me, Blaga Sudbino koja bdiš nad nama, ludim, lutajućim duhovima, počuj me.

Obitavam usred rase savršene, ja nesavršeni.

Ja, kaos u ljudskom liku, skup različitih elemenata, krećem se među dovršenim svjetovima-narodima potpunih zakona i čistog reda, čije su misli probrane, čiji su snovi uređeni, i čije su vizije umotane i zavedene.

Njihove vrline, premjerene su, grijehovi njihovi izvagani, i čak su i nebrojene stvari koje prolaze kroz tamu onoga što ni grijeh ni vrlina nije, zabilježene i katalogizirane.

Ovdje su dani i noći podijeljeni u način ponašanja, vođeni pravilima neprikosnovene preciznosti.

Jesti, piti, spavati, pokriti nagost svoju, i potom u određeno doba iznuren postati.

Raditi, igrati, pjevati, plesati, a potom miran leći, kad sat otkuca određeni čas.

Misliti tako, osjećati toliko, a onda prestati misliti i osjećati kad se određena zvijezda uzdigne na horizontu.

Opljačkati susjeda s osmijehom, darove dijeliti gracioznim zamahom ruke, hvaliti s obazrivošću, kriviti s oprezom, dušu riječju uništiti, tijelo dahom spaliti, a potom ruke oprati kad svakodnevni posao gotov bude.

Voljeti prema utvrđenom redu, zabavljati svoje najbolje ja na unaprijed zamišljen način, obožavati bogove prikladno, vješto pobuditi interes đavola, a potom sve zaboraviti kao da su sjećanja mrtva.

Maštati s motivom, razmišljanju se predati s obzirom, biti sretan dražesno, patiti plemenito, a potom pehar isprazniti tako da ga Sutra može ponovo napuniti.

Sve ove stvari, stvorene su s predumišljajem, rođene s odlučnošću, hranjenje preciznošću, vođene pravilima, usmjeravane razumom, a potom pogubljene i sahranjene na uobičajen način.

I njihovi nijemi grobovi koji u duši ljudskoj leže čak su označeni i numerirani.

Savršen je to svijet, svijet savršene odlike, svijet najviših čudesa, najzrelija voćka, najveća zamisao kozmosa.

Ali, zašto bi bio ovdje ja, zeleno zrno neispunjenih strasti, pobješnjela oluja koja ne traži ni istok ni zapad, zbunjeni djelić spaljene planete?

Zašto sam ovdje, o Bože izgubljenih duša, ti koji si izgubljen među bogovima?