Iskustvo nije tako važno, važno je kako ste se tada osjećali, kakva je bila situacija.

Možete li je ponovno stvoriti, iskustvo će se ponoviti. Samo iskustvo nije važno, situacija je važna.

Kako ste se tada osjećali?

Jeste li lebdjeli, voljeli…Kakva je bila situacija?

Možda je svirala glazba, možda su ljudi plesali ili su jeli.

Zapamtite okus hrane ili neku prekrasnu osobu pokraj vas, prijatelja s kojim ste razgovarali – i odjednom…sjetite se i samih mirisa kad se to dogodilo, sjetite se polja na kojem se to dogodilo.

Samo sjedite mirno i pokušajte dozvati tu situaciju.

Katkad se to dogodi slučajno.

Cijela znanost joge razvila se zbog slučajnosti.

U prvo vrijeme ljudi nisu tražili prosvijetljenost. Kako bi znali da ona postoji?

Isprva se ona događala u nekim situacijama. I tada su je postali svjesni. Počeli su je tražiti, istraživali su metode kojima će stići do nje.

Naravno, postali su svjesni da će možda slijediti iskustvo, ako se situacija ponovi. Na taj se način razvila, pokusom i omaškom, cijela znanost joge, tantre i zena. Trebalo je stoljeće da se to razvije.

No svatko mora pronaći u kojoj situaciji je njegovo prosvjetljenje bujalo, situaciju u kojoj se samadhi počeo događati. Svatko mora osjetiti vlastiti put.

Ako ste samo malo pažljivi, nakon nekoliko iskustava moći ćete stvoriti te situacije.